Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava zabrinutost zbog nedostatka znanja ili možda još više svjesne namjere Miloša Spaića, funkcionera Nove srpske demokratije u vezi s inicijativom koju smo uputili Ministarstvu pravde sa ciljem izmjene definicije javnog funkcionera u Zakonu o sprečavanju korupcije.
Miloš Spaić, u svom oglašavanju koji su prenijeli crnogorski mediji pod naslovom: Zahtjev NVO o izmjeni definicija javnih funkcionera još jedan pokušaj da se izbjegne odgovornost i transparentnost, sa veoma negativnom tendencijom, izjednačava predstavnike političkih partija i predstavnike nevladinih organizacija, svjesno izostavljajući smisao postojanja nevladinih organizacija (NVO), zakonske obaveze koje NVO imaju, u težnji za diskreditacijom UMHCG, ali i nevladinog sektora u cjelosti.
Ovakva reakcija ne iznenađuje, s obzirom na to da je pomenuti predstavnik političkog subjekta koji je nedavno inicirao hitno uvođenje Zakona o stranim agentima, što dovoljno govori na koji način on i partija kojoj pripada podržavaju i cijene doprinos nevladinog sektora u Crnoj Gori.
Vjerujemo da bi bilo koji predstavnik neke partije, u ovom slučaju Nove srpske demokratije trebao znati, ali radi sveukupne javnosti valja napomenuti par činjenica u nastavku.
1. Prvenstveno, zakonska obaveza NVO-a je da sastavljaju i podnose godišnje finansijske iskaze Poreskoj upravi Crne Gore. U tom smislu, UMHCG svoje izvještaje objavljuje i na svojoj internetskoj stranici. Stoga, pozivanje nas na odgovornost i transparentnost od strane M. Spajića, iz pozicije predstavnika političkog subjekta koji je na vlasti, nema racionalno utemeljenje i očigledno ima za cilj da umanji kredibilitet NVO-a.
2. Zatim, prema Uredbi o izboru predstavnika nevladinih organizacija u tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija, učešće predstavnika nevladinog sektora postoji radi sagledavanja pitanja od zajedničkog interesa ili za normativno uređivanje odgovarajućih pitanja, te zbog pripreme zakona i strateških akata isključivo u onim oblastima djelovanja koji su definisani statutima nevladinih organizacija. Dakle, predstavnici NVO-a nemaju mandat za donošenje odluka, upravljanja, rukovođenja i javna ovlašćenja u skladu sa sistemskim zakonima, već se biraju radi davanja sugestija, mišljenja, donošenje preporuka i zaključaka, pripreme nacrta dokumenata koji se dalje usvajaju ili upućuju ostalim organima i sl. U vezi s tim, izjava M. Spaića da se ovakvim rješenjem doprinosi transparentnosti i demokratizaciji na način da svi izabrani kandidati ne budu pristrasni već da rade za interes onih koje predstavljaju, bez obzira na to da li su ih birali ili ne predstavlja aposlutni nonsens.
3. Nadalje, imajući u vidu da je nerijetko istovremeno raspisan poziv za učešće predstavnika nevladinog sektora u radnim grupama i/ili tijelima za pregršt zakona i strateških akata, ovakva pravna formulacija javnog funkcionera onemogućava predstavnike/ce nevladinih organizacija da učestvuju u radu više radnih grupa i/ili tijela i ostvare svrhu postojanja – da u kontinuitetu radi na poboljšavanju sveukupnog normativnog i institucionalnog okvira u korist ciljnih grupa, posebno onih čiji glas političke strukture pokušavaju da utišaju ili jednostavno ne čuju. Osim toga što jedan predstavnik/ca nevladinih organizacija ne može učestvovati u radu više tijela, poseban problem se javlja ukoliko više od polovine predstavnika nevladinih organizacija učestvuje u radu ovih tijela u potpunosti onemogućava prijavljivanje na nove javne pozive za tijela usljed uslova iz navedene uredbe – da predloženi kandidat nije javni funkcioner i da više od polovine članova organa upravljanja nevladine organizacije nijesu javni funkcioneri. Navedeno u potpunosti opovrgava tvrdnju M. Spajića – da se na ovaj način ni u kom slučaju ne ograničava djelovanje NVO sektora već se doprinosi transparentnosti i demokratizaciji.
4. U svom obraćanju javnosti nijesmo ni kritikovali odredbu s aspekta obaveze prijave imovime, već što je ista, ukoliko se tumači na način da se bilo ko koga Vlada imenuje ili čiji izbor verifikuje smatra javnim funkcionerom, u suprotnosti sa svrhom postojanja nevladinog sektora.
Na kraju, dobronamjerno savjetujemo pomenutog funkcionera da sledeći put pažljivije pročita saopštenje za javnost i normativne propise koji uređuju ovo pitanje, pa tek onda komentariše. U suprotnom, ne možemo se oteti utisku da je jedina namjera ovakvih izjava pokušaj diskreditacije UMHCG-i nanošenje štete našim korisnicima – osobama s invaliditetom, zaboravljajući činjenicu da i sam uživa benefite koji su rezultat rada UMHCG-a počev od 2001. godine sve do danas.
