REAGOVANJE UDRUŽENJA MLADIH SA HENDIKEPOM CRNE GORE NA IZJAVU MINISTARSTVA ZA LJUDSKA I MANJINSKA PRAVA OBJAVLJENU U DNEVNOM LISTU „POBJEDA“

Decembar 27th, 2016

Direktorka Direktorata za unaprjeđenje i zaštitu ljudskih prava u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, gospođa Blanka Radošević Marović, je u svojoj izjavi za dnevni list „Pobjeda“, objavljenoj na strani 8. ovog medija 27. decembra, na posredan način upravo potvrdila razloge negodovanja Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), iznijete u Saopštenju za javnost od 21. decembra ove godine.

U tekstu objavljenom u „Pobjedi“ pod naslovom: Udruženje je, tvrde, bezrazložno ljuto se između ostalog navodi:

„Ono što jeste problem i na što UMHCG skreće pažnju najnovijim istupima prema njenim riječima, jeste što Ministarstvo nije njih pitalo za „dozvolu“ kada je poslalo Vladi Strategiju na usvajanje. Radošević-Marović kaže da cijeni doprinos koji je UMHCG dalo pri izradi dokumenta, ali ističe da ne treba zaboraviti da je ovo Strategija Vlade. -Prema tome, nije Ministarstvo dužno da pita kada može tu strategiju da uputi prema Vladi izričita je ona. Iz UMHCG negodovali su i što je usvojena Strategija slična onoj koja se tiče integracije osoba sa invaliditetom.Komentarišući to, Rađošević-Marović je izričita da ta dva dokumenta nemaju nijednu dodirnu tačku.

-Činjenica je da mi iste oblasti pokrivamo, ali se razlikujemo, jer se bavimo diskriminacijom u određenim oblastima. Ne bavimo se onim što su socijalna davanja i slično, što se nalazi u Strategiji Ministarstva rada i socijalnog staranja rekla je ona.Iako je UMHCG ocijenilo i da dokument neće poslužiti postizanju cilja, Radošević-Marović nije saglasna sa tim. Ona je ukazala da je važno da Strategija što prije zaživi iz razloga što polazni osnov ima upravo stvaranje zakonodavnih okvira za borbu protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom.

Strategijom su, kako pojašnjava, predviđene izmjene zakona, a upravo je rezultat nedavne analize 60 zakona pokazao da je veliki broj akata dobio preporuku da mora da se dodatno mijenja sa konvencijom UN i sa Zakonom o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom.

-Strategija koju prati Akcioni plan za 2017. i 2018. godinu navodi oblasti u kojima zakone trebau tom periodu izmijeniti -rekla je ona.Radošević-Marović je istakla i da je važno što Strategija kao polazni osnov uzima Analizu usklađenosti zakonodavstva, jer da nije uključena izmjena zakona kojim se reguliše oblast zabrane diskriminacije osoba sa invaliditetom to bi ostalo ,,mrtvo slovo na papiru“.

-Zakoni utvrđuju pravila ponašanja u društvu i od tih pravila ponašanja dalje razvijamo mjere koje su potrebne da osobe sa invaliditetom budu u što većem stepenu ravnopravne sa ostalim članovima društva -rekla je ona.“

Radi stručne i laičke javnosti želimo pojasniti sledeće, kao organizacija koja djeluje već 15 godina na polju ostvarivanja i zaštite prava osoba s invaliditetom, ni u jednom trenutku ne želimo preuzeti nadležnosti Vlade ili resornih ministarstava, iako smo često primorani raditi njihov posao i djelovati zbog propusta i nedostataka u njihovom djelovanju, niti smo u bilo kom trenutku pomislili da nadležno ministarstvo od nas treba da traži dozvolu. Međutim, moramo posjetiti da je obaveza ovog ministarstva da uključi osobe s invaliditetom u proces planiranja, pripreme i sprovođenja dokumenata iz oblasti njihovih ljudskih prava, te da smo negodovali zbog toga što se o usvajanju ovih dokumenata informišemo sa sajta Vlade i od medija, a ne od onih čija je to obaveza.

Ovo je bio samo jedan od razloga negodovanja, jasno istaknut u Saopštenju za javnost UMHCG-a. Iako je Strategija dokument Vlade Crne Gore, ona se direktno tiče osoba sa invaliditetom i predstavnici ovih osoba koji su učestvovali u njenoj izradi su imali puno pravo, a Ministarstvo za ljudska i manjinska prava obavezu, da budu obaviješteni o konačnom tekstu za koji će biti navedeni kao autori. Pri potpisivanju bilo kojeg pravnog akta strane koje učestvuju u njegovoj izradi i koje ga potpisuju moraju biti obaviještene o njegovom konačnom tekstu jer je u suprotnosti taj akt ništav.

Navodi Radošević Marović da je polazna osnova Strategije za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti Analiza usklađenosti zakonodavstva u Crnoj Gori sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom s preporukama za harmonizaciju su od strane UMHCG-a istaknuti kao glavni nedostaci u metodologiji izrade Strategije i Akcionog plana. Ovaj dokument se, kao što detaljnije pojašnjava Radošević Marović, svodi na Strategiju za primjenu preporuka ove Analize. Stoga je jasno da su iz Minsitarstva za ljudska i manjinska prava u stvari, posredno potvrdili tvrdnje UMHCG-a da usvojeni dokument neće ispuniti svoj cilj jer su njegov polazni osnov i sadržina mnogo uži.

Poražavajuće je da Vlada Crne Gore mora usvajati strateške dokumente da drugi njeni dokumenti (Analiza usklađenosti zakonodavstva u Crnoj Gori sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom s preporukama za harmonizaciju) ne bi ostali „mrtvo slovo na papiru“, kako iznosi Radošević Marović. Da sam na vrijeme bili upoznati da Strategija treba da posluži primjeni Analize, ne bi ni kandidovali predstavnicu za članstvo u Radnoj grupi za njenu izradu. Bilo bi potpuno besmisleno da Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2017-2021. godine i Akcioni plan za 2017-2018. godinu sadrži mjere koje se odnose na socijalna davanja, mada ne bi bilo začuđujuće, s obzirom na nedostatak inovativnosti u kreiranju mjera ovog dokumenta. O tome koliko se doprinosi i mišljenja predstavnika/ca UMHCG-a cijene i uvažavaju od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, govori način komunikacije i sadržina komentara Ministarstva za ljudska i manjinska prava i odsustvo argumenata u odgovoru na naše navode.

Ovim zaključujemo javnu polemiku s Ministarstvom za ljudska i manjinska prava u nadi da će državni organi shvatiti odgovornost prema osobama s invaliditetom, a ne prema UMHCG i njegovim predstavnicima/ama u Radnim grupama i tijelima. Upravo ta odgovornost UMHCG prema ciljnoj grupi koju zastupa nas je i navela na ovo reagovanje.

Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG

Grupa NVO je zatražila trajno i održivo rješenje za angažman asistenata u nastavi

Decembar 27th, 2016

Grupa NVO (Naše sunce, Akcija za ljudska prava, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama, Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju u Podgorici, Udruženje Roditelji, Centar za građansko obrazovanje, Centar za ženska prava, Juventas, Sigurna ženska kuća i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA) upitila je pismo predjedniku Vlade i ministru prosvjete i ministru rada i socijalnog staranja i tim prilikom navela da podržava odluku Ministarstva prosvjete da do kraja godine iz sopstvenih sredstava isplati asistente u nastavi koji su volonterski radili sa djecom s invaliditetom.

Dodatno navode da ih ohrabruje izjava ministra prosvjete da podržava izmjene zakona, koje je predložio Ombudsman, a kojima bi se:

a)   obezbijedilo da se posao asistenata ne radi volonterski, i

b)   da država svakom djetetu s invaliditetom za koje se to utvrdi potrebnim obezbijeđuje asistenta, umjesto da mu ga ”može” obezbijediti, kako je do sada bio slučaj.

Međutim, u pismu navede da ovi pozitivni pomaci još uvijek ne nude odgovore na najvažnija pitanja:

  • kako će se obezbijediti trajno i održivo rješenje angažovanja asistenata u nastavi za djecu s invaliditetom – kako će se oni finansirati?
  • da li će ministarstvo prosvjete biti odgovorno za njihov angažman i finansiranje ili ne?
  • da li će te pozicije biti sistematizovane ili ne?
  • šta će se konkretno dogoditi s asistentima kojima ugovori o radu na određeno vrijeme ističu na kraju ove godine?

Na kraju su podjetili da su su u svom prvom obraćanju predložili:

1)     da škole hitno sistematizuju radna mjesta asistenata, da bi se tako obezbijedio njihov trajni i održivi angazman, a tako su i pred izbore mogli da budu plaćeni;

2)     da se obezbijedi da se za asistente angažuju osobe koje su stručne za taj posao i imaju najviše iskustva;

3)    da se promjeni član zakona po kojem se taj odgovoran posao po pravilu obavlja volonterski.

Uprkos najave iz Ministarstva prosvjete pred izbore da će pripremiti predloge za trajno rješenje problema i pozvati predstavnike NVO na razgovor, to se do danas nije desilo.

 

Pripremila: Miličić Anđela

Saopštenje za javnost