Zbog nepravilne primjene Zakona od strane centara za socijalni rad ispaštaju osobe s invaliditetom

Obavještavamo javnost da su poslednjih dana Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pristigle brojne primjedbe zaposlenih osoba s inavliditetom koje su godinama, tj od stupanja na snagu Zakona o povlastici na putovanje lica sa invaliditetom, 03.01.2009. ostvarivale pravo na refundaciju putnih troškova od mjesta stanovanja do mjesta rada i nazad, zbog toga što im centri za socijalni rad ne dozvoljavaju ostvarivanje ovog prava, a na osnovu uputstva dobijenog od Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Naime, u Članu 6 Tački 4 Zakona o povlastici na putovanje lica sa invaliditetom se kaže: “drumski saobraćaj je međumjesni linijski prevoz putnika”, dok se u Članu 7 Stav 2 kaže da: „Lice sa invaliditetom, koje je u radnom odnosu, ima pravo i na povlasticu na putovanje od mjesta stanovanja do mjesta rada, kao i povratak u mjesto stanovanja“. Ove odredbe Zakona su nepromijenjene od njegovog donošenja, a od strane centara za socijalni rad su tumačene na način da se osobama s invaliditetom priznavalo pravo na povlasticu na putovanje od mjesta stanovanja do mjesta rada i nazad, bez obzira da li se ona nalaze u okviru iste opštine, ili više njih. Zbog ovakvog tumačenja ovih odredbi Zakona mnoge osobe s invaliditetom su se i odlučivale za zapošljavanje kod poslodavaca, koji su, iako u istoj opštini dosta udaljeni od mjesta njihovog stanovanja.

Juče smo se telefonskim putem obratili Direktoratu za socijalno staranje i dječiju zaštitu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, gdje su nas obavijestili da su, na osnovu primjedbi o neujednačenoj primjeni ovog Zakona od strane centara za socijalni rad u različitim Opštinama, sproveli provjeru primjene Zakona. Tim putem su ustanovili da se pomenute Zakonske odredbe ne primjenjuju na adekvatan način, jer one podrazumijevaju pravo na refundaciju troškova od mjesta stanovanja do mjesta rada i nazad, samo ako se mjesto stanovanja i mjesto rada nalaze u dvije različite opštine, a u skladu sa Članom 6 Tačkom 4 Zakona. Uputili su nas na mogućnost pokretanja inicijative za izmjene i dopune predmetnih odredbi Zakona, koja će se razmotriti za Plan rada Vlade Crne Gore za 2016. godinu.

Podjećamo da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o povlastici na putovanje lica s invaliditetom stupio na snagu u martu mjesecu ove godine, što znači da Ministarstvo prethodno nije sprovelo adekvatnu analizu, kako bi ovu “nepravilnost” otklonilo u toku izmjena i dopuna Zakona. Osim toga, ovakav vid primjene zakona je potpuno destimulišući za zaposlene osobe s invaliditetom koje žive na periferiji gradova i čije je mjesto stanovanja nekada udaljenije nego udaljenost od jednog do drugog grada. Postavlja se pitanje, kako će osobe s invaliditetom koje su primorane da zbog nepristupačnosti javnog saobraćaja koriste sopstvena ili vozila svojih porodica zadržati zaposlenje ukoliko moraju sopstvenu platu da potroše za troškove prevoza do radnog mjesta?

Zbog nerazumijevanja i nepravične primjene Zakona od strane službenika centara za socijalni rad, koja traje skoro punih sedam godina, osobe s invaliditetom su dovedene u nedopustivu pravnu nesigurnost i situaciju da prava koja su godinama ostvarivali odjednom ne mogu ostvariti, iako zakon nije izmijenjen. Po mišljenju Ministarstva rada i socijalnog staranja, zaposlene osobe s invaliditetom bi trebale biti strpljive dok se ne izmijeni i dopuni postojeći Zakon (što će sigurno trajati makar godinu dana) da bi ostvarile pravo koje su ostvarivale, ne svojom zloupotrebom Zakona, nego greškom službenika centara za socijalni rad koja su pod jurisdikcijom ovog Ministarstva. Zar je moguće da se skoro sedam godina tolerisala nezakonita primjena pravnih propisa, i da se sada preko noći osobama s invaliditetom ukida pravo koje je preduslov za ostvarivanje drugih prava, i to da bi se odjednom zakonitost stavila kao prioritet važniji od ustavnog principa jednakosti i ljudskih prava. Sužavanje, ionako uskog obima prava i donošenjem ovakve odluke Ministarstva, pravo na povlasticu na putovanje lica s invaliditetom će se svesti na 12 povlastica na putovanje u toku godine (studenti s invaliditetom imaju pravo na povlastice na 12 putovanja, ali ne i svakodnevno od mjesta stanovanja do fakulteta i nazad, takođe i nezaposlene osobe, a osobe s invaliditetom koje nijesu korisnici dodatka za njegu i pomoć drugog lica ne ostvaruju uopšte ovo pravo).

Pozivamo nadležne, prije svega Ministarstvo rada i socijalnog staranja da preispita ovakvu odluku i Uputsvo upućeno centrima za socijalni rad, te omogući ostvarivanje ovog prava osobama s inavliditetom do usvajanja potrebnih izmjena i dopuna Zakona o povlastici na putovanje lica s invaliditetom.

Podsjećamo da je ovo Ministarstvo u zadnjih godinu dana preusmjerilo skoro million eura namijenjenih socijalnoj zastiti na razlicite stambene i turističke potrebe ovog i drugih državnih organa. Samim tim, nedopustivo je da se na ovakav način uskraćuje sve veći i veći obim prava osobama s invaliditetom iz oblasti socijalne zaštite.

Pripremila: Miroslava-Mima Ivanović