Zaključci i preporuke sa konferencije o samostalnom življenju osoba s invaliditetom

Učesnici/ce Početne (start up) Konferencije „O samostalnom životu osoba s invaliditetom“ održane 24. i 25. maja 2012 godine u Hotelu „Princess“ u Baru, Crna Gora, usvojili su sljedeće zaključke i preporuke:
Najprije, mi, učesnici konferencije želimo da istaknemo i pozdravimo sve pozitivne pomake u poboljšanju položaja osoba s invaliditetom u našem društvu.
Kao pozitivne aspekte konferencije ističemo: volju među osobama s invaliditetom (mladima) za razvojem mreže samostalnog življenja, i opredjeljenje učesnika konferencije da u budućnosti sarađuju na promociji filozofije i principa samostalnog života osoba s invaliditetom.
Osim toga, kao generalan napredak u društvu primjetno je osnaživanje osoba s invaliditetom za samostalnim životom, prije svega servisom personalne asistencije i sve većem osamostaljivanju i nezavisnosti od članova porodice.
O personalnoj asistenciji se mora govoriti kao o ljudskom pravu, zbog čega ista ne smije biti uslovljena materijalnim statusom i mogućnostima pojedinca, lokalne zajednice, društva i države u cjelini. U nekim zemljama okruženja samostalni život i personalna asistencija nijesu stvar i “briga” države, nego opština/lokalnih vlasti, te pružanje servisa PA zavisi od lokalnih vlasti i tako stvara nejednakost između pojedinačnih regija.
Kako pokretanje filozofije samostalnog življenja zavisi od niza preduslova, i nije samo za sebe dovoljan uslov za potpuno ostvarivanje samostalnosti i slobode, i za uživanje osnovnih ljudskih prava, te kako svaku zemlju okruženja karakteriše to da personalna asistencija nije ljudsko pravo osoba s invaliditetom i kako i u zemljama u kojima postoji Zakon o PA, uslugu ne omogućava država, već se reguliše samo na lokalnom nivou, to smatramo da je u narednom periodu potrebno učiniti sljedeće:

1. zakonski definisati i u praksi osigurati socijalno stanovanje i stanovanje uz podršku;
2. podići nivo svijesti kod samih OSI o važnosti samostalnog života i mogućnostima za sprovođenje samostalnog života;
3. podići nivo svijesti kod okruženja OSI o mogućnostima za samostalno življenje OSI i o potrebi i korisnosti samostalnog života OSI;
4. razlikovati personalnu asistenciju od drugih vidova asistencije (asistent u kući, asisitent u radu, asisitent u nastavi);
5. unaprijediti tretman prema osobama sa intelektualnim invaliditetom i osobama sa duševnim oboljenjima;
6. omogućiti zastupljenost osoba s invaliditetom/predstavnika organizacija osoba s invaliditetom u procesima odlučivanja i donošenja odluka;
7. pružiti dovoljnu finansijsku podršku organizacijama OSI da bi iste mogle pružati usluge PA;
8.  raditi na umrežavanju organizacija osoba s invaliditetom radi zajedničkih ciljeva, i djelovanja u oblasti samostalnog života;
9. osnovati državni fond za samostalan život;
10. osnovati centar/e za samostalni život OSI i razvijati mrežu;
11. pružati i omogućiti servise koji bi osigurali samostalno življenje osoba s invaliditetom;
12. unaprijediti situaciju na lokalnom nivou, prije svega, sprovođenjem Lokalnih akcionih planova u oblasti invalidnosti.