Zaključci i preporuke sa javne debate o novom Zakonu o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je 18.decembra 2015. organizovalo javnu debatu o novom Zakonu o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, u sklopu projekta “Kako zakon postaje praksa” How the law becomes practice podržanog od strane Britanske ambasade u Podgorici.

U uvodnom dijelu javne debate govorili su: Nj.E. britanski ambasador u Crnoj Gori Ian Viting, minister za ljudska i manjinska prava Suad Numanović, poslanica u Skupštini Crne Gore Snežana Jonica i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Nakon uvodnih izlaganja održan je poseban panel na temu: “Mogućnosti zaštite od diskriminacije po osnovu invaliditeta – kako zakon postaje praksa?” u okviru kojeg su izlaganje imali: zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković, predsjednik Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović, advokatica Tijana Živković i koordinaorka pravnog programa i antidiskriminacijeUMHCG Miroslava-Mima Ivanović.

U nastavku se nalaze zaključci i preporuke usaglašeni s govornicima i učesnicima javne debate:

• primjena zakona ne smije čekati promjenu svijesti, protiv diskriminacije osoba s invaliditetom se mora boriti korišćenjem zakonskih mehanizama;
• preuzimanje odgovornosti od strane svih nadležnih subjekata za primjenu i poštovanje zakona koji garantuju ljudska prava i nediskriminaciju osoba s invaliditetom u različitim oblastima života, kao i konkretne aktivnosti (kako posebne mjere tako i mjere zaštite od diskriminacije) na smanjenju stepena diskriminacije po osnovu invaliditeta;
• konstantno i temeljno raditi na harmonizaciji crnogorskog pravnog sistema sa međunarodnopravnim standardima ljudskih prava i sloboda osoba s invaliditetom;
• povećati edukovanost medija o ljudskom dostojanstvu, pravima i slobodama osoba s invaliditetom radi unapređenja njihove angažovanosti na akcentiranju problema diskriminacije po osnovu invaliditeta;
• konstantno raditi na podizanju svijesti svih relevantnih subjekata (npr. nosilaca izvršnih, zakonodavnih i sudskih vlasti na državnom i lokalnom nivou, institucija nadležnih za nadzor nad primjenom propisa, cjelokupne javnosti i osoba s invaliditetom), kao neophodnom paralelnom dijelu primjene zakona;
• uključiti edukaciju o pojmu i oblicima diskriminacije po osnovu invaliditeta u obrazovne programme na svim nivoima, počev od osnovnog nivoa obrazovanja, radi stvaranja tolerantnijih generacija, koje će biti spremne na prihvatanje različitosti.
• formirati elektronsku bazu podataka i redovno voditi posebnu evidenciju o prijavama, postupcima i odlukama u vezi diskriminacije po osnovu invaliditeta pred policijskim, inspekcijskim, prekršajnim organima, tužilaštvom i sudovima, kojoj će Zaštitnik ljudskih prava i sloboda imati pristup, u skladu s opštim Zakonom o zabrani diskriminacije i podzakonskim aktom;
• unaprijediti angažovanost policijskih i inspekcijskih organa i tužilaštva na procesuiranju slučajeva diskriminacije po osnovu invaliditeta, u cilju sankcionisanja diskriminatora;
• koristiti institut “simulirane diskriminacije” u skladu s Članom 30 Stav 3 opšteg Zakona o zabrani diskriminacije, u cilju intezivnije, efikasnije i sveobuhvatnije borbe protiv diskriminacije po osnovu invaliditeta;
• ujednačiti sudsku praksu u postupcima za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta, u cilju omogućavanja efikasne sudske zaštite od diskriminacije osoba s invaliditetom;
• povećati edukovanost predstavnika sudskih vlasti, a posebno sudija za prekršaje, o ljudskom dostojanstvu, jednakosti, pravima i slobodama osoba s invaliditetom;
• u većoj mjeri koristiti postupak medijacije pred Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda u slučajevima diskriminacije po osnovu invaliditeta;
• povećati edukovanost advokata o pristupu prema osobama s invaliditetom i standardima zaštite od diskriminacije po osnovu invaliditeta, radi omogućavanja osobama s invaliditetom da koriste prava koja su im garantovana Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći.