Važni forma i rokovi a ne suština i kvalitet

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava duboko negodovanje zbog lošeg kvaliteta usvojenog teksta Strategije za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2017-2021. godine s Akcionim planom za 2017-2018. godinu, kao i neadekvatne uključenosti osoba s invaliditetom u proces odlučivanja o konačnom tekstu ovog  dokumenta od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Iako sam kao članica tokom rada Radne grupe za izradu ovog dokumenta više puta iznosila primjedbe i sugestije za unapređenje teksta Strategije i Akcionog plana prije slanja dokumenta Vladi na usvajanje nijesam bila ni obaviještena o konačnom tekstu od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Radna grupa za izradu Strategije za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2017-2021. godine s Akcionim planom za 2017-2018. godinu je od formiranja 29. februara ove godine ukupno imala dva sastanka, od kojih je prvi bio edukacija od strane eksperta Savjeta Evrope, dok je jedina sjednica ovog tijela na kojoj se raspravljalo o prvom Nacrtu Strategije održana 7. oktobra 2016. godine. Na ovom sastanku, kao i kroz mejl komunikaciju članova i članica Radne grupe, iznosila sam kritike na račun pogrešne metodologije izrade Strategije i Akcionog plana. Naime, ovaj dokument je izrađen po gotovo istoj metodologiji koja je korišćena u izradi Strategije za integraciju lica sa invaliditetom za period 2016-20120. godine. Ovo za rezultat ima da od ukupno 10 oblasti koje su pokrivene Strategijom za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti njih 8 je već obuhvaćeno Strategijom za integraciju lica sa invaliditetom, pri čemu se mnoge mjere ponavljaju u obje strategije. Dakle, imaćemo situaciju da implementaciju gotovo identičnih dokumenata po obimu prate dva ministarstva. Pored toga, ova Strategija sadrži veoma mali broj mjera u pojedinačnim oblastima, i to u nekima svega dvije (7.3 Diskriminacija u postupcima pred nadležnim organima, 7.7 Diskriminacija u oblasti profesionalne rehabilitacije, rada i zapošljavanja, 7.10 Diskriminacija u oblasti  kulture, sporta i rekreacije).  Ovo ukazuje, ili na nepostojanje razumijevanja problema, inovativnosti i znanja da se kreira dokument koji će djelovati na korijene uzroka diskriminacije osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, ili na nepostojanje volje da se sprovode drugačije mjere, od do sada sprovođenih, u skladu s konceptom ljudskih prava i na bijeg od velikog obima aktivnosti od strane nadležnih.

Smatramo da je Strategija koja je usvojena na sjednici Vlade Crne Gore od 15. decembra dokument koji uopšte neće poslužiti postizanju svog cilja. Stiče se utisak da je jedina svrha ove Strategije bilo definisanje mjera koje se odnose na sprovođenje preporuka iz Analize usklađenosti zakonodavstva u Crnoj Gori sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom  i Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom, za koju se i u samom tekstu Strategije kaže da je polazni osnov za izradu ovog dokumenta. Inače, ova Analiza je obaveza koju je Skupština Crne Gore naložila Vladi kako bi se osigurala nesmetana implementacija Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Ovaj Zakon je u Članu 6 Stavu 2 Tački 3 propisao da Ministartsvo za ljudska i manjinska prava mora usvojiti strateški dokument za zaštitu osoba s invaliditetom od diskriminacije i promociju njihove jednakosti. Imajući u vidu sadržinu usvojene Strategije i Akcionog plana može se zaključiti da je ona u stvari modifikovana  Strategija za integraciju lica sa invaliditetom s mjerama koje se odnose na primjenu Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom.

Kao predstavnica UMHCG-a u Radnoj grupi više sam puta upućivala predloge i sugestije za unapređenje teksta Strategije, ali oni, nažalost, nisu prihvaćeni, s obrazloženjem da je koncipiranje ovog dokumenta po pojedinačnim oblastima svrsishodnije za lakše praćenje njene implementacije. Štaviše, nijesam bila ni obaviještena o planiranom datumu usvajanja i konačnom tekstu Strategije i Akcionog plana. Ovo pokazuje nespremnost državnih organa da poštuju obavezu iz Člana 4 Stava 3 Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a čija implementacija je navedena kao cilj ove Strategije. Ova odredba nalaže da će: ”Prilikom razvoja i sprovođenja politike i zakonodavstva usmjerenih na primjenu ove Konvencije, kao i drugim procesima donošenja odluka o pitanjima koja se neposredno tiču lica sa invaliditetom, države potpisnice to činiti uz bliske konsultacije i aktivno učešće lica sa invaliditetom, uključujući djecu sa invaliditetom, kroz organizacije koje ih predstavljaju i zastupaju.”

Iz svega navedenog se uočava da je prevashodan cilj Ministarstva za ljudska i manjinska prava da ispuni obavezu propisanu Članom 6 Stav 1 Tačka 3 Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom u roku predviđenim Planom rada Vlade Crne Gore za 2016. godinu, a ne da donese dokument koji će osigurati  punu ravnopravnost osoba s invaliditetom sa drugim osobama u skladu sa načelima UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, Ustavom i zakonom, uz punu uključenost i poštovanje mišljenja predstavnika/ca osoba s invaliditetom.

Miroslava-Mima Ivanović,

koordinatorka pravnog programa i antidiskriminacije u UMHCG