UMHCG: Obavljena kontrola rada pasa vodiča u Crnoj Gori

Zahvaljujući donacijama građana/ki, Rotaract-a kluba Podgorica, NVO Centra za obuku vodiča i dresuru pasa K-9 Montenegro i hotela “Crnogorska kuća”, koji je u vlasništvu “Šajo grupe”, u periodu od 1. do 3. februara ove godine obavljena je kontrola rada korisnica i korisnika sa psima vodičima Xenom, Janom i Uranom od strane instruktorke Julijane Matešić iz Centra za rehabilitaciju “Silver” iz Zagreba. Kontrole rada korisnika/ce sa psom vodičem se odrađuju šest mjeseci nakon njihove obuke u Centru za rehabilitaciju “Silver”, a zatim svakih godinu dana najmanje. Zahvaljujući donacijama smo uspjeli i kupiti nove orme i volane za Jana i Urana.

Ovom prilikom je odrađena prva kontrola rada korisnice Dunje Samardžić sa njenim psom vodičem Uranom nakon prenosa psa u julu 2015. godine. Ovo je ukupno peta kontrola rada korisnika Andrije Samardžića sa njegovim psom vodičem Janom, čiji je radni vijek otpočeo krajem jula 2010. godine i vjerovatno posljednja kontrola rada korisnice Marijane Mugoše-Šćekić sa njenim psom vodičem Xenom, čiji je radni vijek započeo 21. jula 2008.godine. Rad korisnika i korisnica sa psima vodičima je ocijenjen kao dobar, a s obzirom na već produžen radni vijek Xene, zahvaljujući njenoj dobroj formi i odnosu s korisnicom, odlučeno je da se ovaj pas vodič penzioniše krajem ove godine.

Zahvaljujući pomenutim donacijama, u 2016. godini je za realizaciju potprograma za pse vodiče i pomagače UMHCG-a prikupljeno ukupno 2223,06€, i to uz pomoć kasica za donacije građana i građanki 1453,06€ i donacijom Rotaract-a 770€. NVO Centar za obuku vodiča i dresuru pasa K-9 Montenegro će pokriti troškove kontrole rada korisnika i korisnica sa psima vodičima i nabavke ormi i volana, dok je Crnogorska kuća obezbijedila besplatan smještaj za instruktorku Matešić.

Ovom prilikom se zahvaljujemo svima na podršci, a s druge strane pozivamo državu da preuzme odgovornost za sistemsko i održivo finansiranje ovog servisa podrške, kako bi se omogućile redovne kontrole i izbjegao strah korisnika/ca da će nakon penzionisanja svog psa vodiča ostati bez neophodne podrške koja im omogućava slobodno kretanje i samostalan život.

Imajući u vidu navedeni radni vijek pasa vodiča jasno je da se isplativost ulaganja u ovaj servis ne može uporediti s drugim servisima koji nerijetko koštaju i više tokom njihove realizacije, a naročito ne s institucinalizovanim servisima koji ne daju mogućnost OSI da iskoriste sve svoje potencijale i kroz poreze koje bi i sami plaćali vrate državi sav uloženi novac.

Uostalom, cijena samostalnosti osoba s invaliditetom ne treba da bude predmet nijedne rasprave.