Strategija razvoja sistema socijalne i dječije zaštite za period 2013.-2017. godine

Povodom Predloga Strategije razvoja sistema socijalne i dječije zaštite za period 2013.-2017. godine poslali smo saopštenje za javnost u kojem smo izrazili svoje nezadovoljstvo tekstom Predloga. Naime, UMHCG smatra da je početna i polazna osnova pisanja Strategije potpuno pogrešna i pomalo besmislena. Strategija kao dokument nije mogla i smjela da proizađe iz Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, već je jedna mjera prethodne Strategije trebalo da bude usvajanje Novog Zakona. Samim tim već bi imali Novi Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je rezultat prethodne Strategije, a i novu Strategiju čiji će predmet biti definisanje mjera i aktivnosti koje će doprinijeti mnogo većem obimu i razvoju različitih vrsta socijalnih usluga. Ovakvim pristupom su sva pravila dobre prakse prekršena na način što je Zakon koji je trebao da proistekne iz prethodne Strategije usvojen u vremenu kada je istekao period njene implementacije, a da pritom javnosti nijesu poznati rezultati iste. Samim tim uvodni dio Strategije mora da se sastoji od izvještaja o realizaciji prethodne Strategije, sa akcentom na pozitivne zaključke i rezultate ukoliko ih je bilo, kao i akcentom na nedostatke i propuste realizacije prethodne Strategije u praksi. Zatim, uvodni dio je trebao da se sastoji od uticaja prethodne Strategije i samim tim i zaključaka na kojima je trebala da počiva nova Strategija. Dodatno nedostaje sveobuhvatno istraživanje kojim je trebalo da se dođe do ukupne baze podataka o korisnicima usluga i ciljnoj grupi, o socijalnom i materijalnom statusu, o pružanim i nedostajućim servisima podrške, o starosnoj, polnoj strukturi i svim drugim bitnim osobenostima. Istraživanjem su trebali da se dobiju svi neophodni podaci iz kojih bi takođe mogle da proizađu brojne mjere. Tako uvodni dio Predloga nove Strategije ne bi skoro u cjelosti bio prepisan iz prethodne već bi sadržao sve ove podatke i informacije. Strategija ni u kom dijelu ne smije da se oslanja, poziva i citira stari Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je nevažeći, a da se onda u nekim djelovima bukvalno prepisuje novi Zakon. Pitamo se kako se misli usvojiti nova Strategija posle novog Zakona o socijalnoj i dječlijoj zaštiti sa dijelom u kojem se poziva i govori o nevažećem Zakonu i to u sadašnjem vremenu kao da je Zakon i dalje na snazi Šta je suština takvog pristupa? Kakav značaj ima Strategija koja se poziva na stari Zakon? Dodatno mjere koje su definisane ovom strategijom su trebale da budu rezultat prethodne Strategije, jer je neozbiljno da se od 2008. godine ne posjeduje socijalni karton, baza podataka i razvoj informacionog sistema, potrebe građana za uslugama u socijalnoj i dječjoj zaštiti i sl.

Dodatno izradu Strategije je trebalo započeti sredinom prošle godine dok je još važila stara i završiti i usvojiti u decembru mjesecu prošle godine kako bi se počela implementirati od početka 2013. godine, a ne druge polovine 2013. ili čak 2014. godine. Osim toga, Strategija ne prepoznaje sve socijalno ugrožene grupacije kao što su beskućnici i korisnici psihoaktivnih supstanci. U ključnim indikatorima uticaja za praćenje i ocjenjivanje uspješnosti ne postoji nijedan kvalitativan indikator.

Zbog stavljanja akcenta na suštinu i pristup u pisanju dokumenta ovdje nijesmo željeli ulaziti u dublju analizu sadržaja Predloga. Zbog svega navedenog zaključujemo da je veoma teško, skoro nemoguće popraviti postojeći tekst Strategije ukoliko se ne shvati i ne prihvati da je polazna osnova Strategije pogrešna, zbog čega tražimo povlaćenje Predloga Strategije i vraćanje na početni nivo, kako bi se sveobuhvatnije i ozbiljnije pristupilo izradi ovako važnog dokumenta.