SAOPŠTENJE ZA JAVNOST povodom ukidanja Savjeta za brigu o licima s invaliditetom

Organizacije osoba s invaliditetom, potpisnice ovog saopštenja sa iznenađenjem, razočaranjem i visokim stepenom povrijeđenosti i diskriminacije koju su pretrpljeli obavještavaju javnost da je, po drugi put,  ukinut Savjet za brigu o licima sa invaliditetom Vlade Crne Gore, omalovaženi usljed činjenice da se Savjet ukida bez konsultacija i objašnjenja osobama s invaliditetom i bez mogućnosti za davanje direktne povratne informacije od strane osoba s invaliditetom, posebno članova Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, koji su o ovoj Odluci informisani preko Vladinog sajta.

Naime, Vlada je na sjednici održanoj 18. aprila, kako se to navodi u informaciji, analizirala „pitanje nadležnosti, broja i struktire savjeta i drugih tijela koje je obrazovala za praćenje i realizaciju određenih obaveza u pojedinim oblastima društvenog života sa aspekta opravdanosti njihovog daljeg postojanja u sadašnjem obimu, polažeći prvenstveno od nadležnosti, ovlašćenja i odgovornosti pojedinih organa u sistemu izvršne vlasti“ i tako zaključila da dalje postojanje Savjeta za brigu o licima s invaliditetom nije opravdano i da će o njegovoj budućnosti odlučivati Ministar rada i socijalnog staranja, jer se smatra da njegovo postojanje ne treba da ostane u nadležnosti Vlade Crne Gore.

U obrazloženju Informacije o opravdanosti daljeg postojanja, na sadašnjem nivou, savjeta i drugih tijela koje je obrazovala Vlada, se navodi da “ Vlada treba da obrazuje samo one savjete ili tijela, koji su u funkciji davanja predloga i mišljenja Vladi u vezi sa ostvarivanjem njenih ustavnih funkcija“, zatim, između ostalog, kao pravni osnovi navode se: član 100 Ustava „Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku“ i član 27 Poslovnika Vlade: „radi razmatranja pitanja i davanja predloga i mišljenja u vezi sa ostvarivanjem ustavnih funkcija Vlade, Vlada može obrazovati savjet ili drugo savjetodavno tijelo, čiji se zadaci, sastav i način rada utvrđuju aktom o njegovom obrazovanju“. U članu 68. Ustava Crne Gore se kaže da se: jemči posebna zaštita lica s invaliditetom, a u preambuli Ustava se proklamuje princip socijalne pravde.

Shodno navedenom naglašavamo da su pitanja lica s invaliditetom kao Ustavom prepoznate posebno marginalizovane grupe, od izuzetne važnosti prilikom ostvarivanja ustavnih funkcija Vlade propisanih članom 100. Ovo znači da zbog teškog položaja u svim oblastima društvenog života, na osnovu ustavnih normi, pravno se iziskuje formiranje posebnog tijela koje će pratiti i razmatrati sva pitanja od značaja za unapređenje situacije. A dodatno našu državu na to obavezuje i Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

U trenutku kada Crna Gora piše prvi Inicijalni izvještaj o sprovođenju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, naša država ukida jedino tijelo koje je pratilo implementaciju mjera i aktivnosti postojećih pravnih akata i iniciralo donoišenje nedostajućih, iako je obavezna da, kako je to propisano članom 33. „u skladu sa sistemom svoje unutrašnje organizacije, odredi jedno ili više tijela u okviru vlade nadležno za pitanja u vezi primjene Konvencije, i razmotri  uspostavljanje mehanizma koordinacije koji će olakšati određene akcije u različitim sektorima i na različitim nivoima.

Osim toga država je dužna da „prilikom razvoja i sprovođenja politike i zakonodavstva usmjerenih na primjenu Konvencije, kao i drugim procesima donošenja odluka o pitanjima koja se neposredno tiču osoba sa invaliditetom, to čini uz bliske konsultacije i aktivno učešće osoba sa invaliditetom, uključujući djecu sa invaliditetom, kroz organizacije koje ih predstavljaju i zastupaju.“

Bez obzira na mnogobrojne obaveze propisane Konvencijom, Ustavom i drugim pravnim aktima, Vlada je bez konsultacija i traženja, a kamoli li uvažavanja mišljenja predstavnika organizacija osoba s invaliditetom donijela odluku o ukidanju jedinog tijela koje se na državnom nivou bavilo osobama s invaliditetom.

Čak šta više, Vladino obrazloženje više ide u prilog opravdanosti postojanja Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, nego u prilog njegovom ukidanju.

Ukidanje Savjeta ne doprinosi smanjenju zabrinutosti Evropske Unije, Američke ambasade i State Departmenta koji u svojim izvještajima navode i iskazuju nezadovoljstvo položajem osoba s invaliditetom,  već naprotiv, predstavlja pogoršanje statusa ovih osoba u Crnoj Gori. Posebno neće doprinijeti Crnoj Gori u pristupanju Evropskoj Uniji, jer je ovo u suprotnosti sa ciljevima iz poglavlja 23. Svakako ukidanje Savjeta ne znači ni da su osobe s invaliditetom zadovoljne trenutnim položajem, iako možda Vlada doživljava i smatra da nije opravdano dalje postojanje Savjeta.

Iskazujemo protest zbog neodržavanja konsultacija sa nevladinim organizacijama koje su o ukidanju Savjeta saznali uvidom u već donesenu Odluku, čime je pored ostalog povrijeđen i član 80. Zakona o državnoj upravi.

Težak položaj osoba s invaliditetom zahtijeva dalje jačanje uloge Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom, a ne praksu koju su članovi doživjeli da na sjednicama Savjeta nema Ministara koji su Odlukom o formiranju Savjeta članovi ovog tijela, osim predsjedavajućeg Ministra. Ovakva praksa nam nije govorila da su predstavnici Vlade iskreno zainteresovani, niti da se s uvažavanjem ophode prema pravima osoba s invaliditetom, a s obzirom da je naše društvo demokratsko zasnovano na principima slobode i ljudskih prava, smatramo da Savjet čak treba izdići na viši nivo, a ne ostaviti u nadležnosti Ministarstva rada i socijalnog staranja i povezivati sa socijalnim pitanjima.

Na drugoj strani, iako više puta neuvaženi, diskriminisani i ignorisani imali smo razumijevanja prema našoj državi, ne pokretajući sudske postupke za zaštitu od diskriminacije, uprkos mehanizmima pravne zaštite, jer smo svjesni da bi to našoj državi smanjilo ugled i kapacitete kako u finansijskom tako i u moralnom i u smislu vladavine prava.

Pitanja osoba s invaliditetom su pitanja ljudskih prava i trebaju se analizirati sa najvišeg državnog nivoa, pa stoga zahtijevamo stavljanje van snage odredbu, kojom se ukida Savjet. Obavještavam da ćemo istrajati u zalaganju za ostvarivanje naših prava, a prije svega ćemo se zalagati za viši nivo poštovanja dostojanstva i integriteta naših ličnosti.

S poštovanjem,

Organizacije osoba sa invaliditetom:

1. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore
2. Udruženje mladih sa hendikepom Nikšića
3. Udruženje mladih sa hendikepom Kotora
4. Udruženje PLEGIJE Nikšić
5. Savez slijepih Crne Gore
6. Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin
7. Organizacija slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine
8. Organizaciju slijepih za Berane, Andrijevicu, Plav i Rožaje
9. Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac
10. Organizacija slijepih za Kotor, Herceg Novi, Budvu i Tivat
11. Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj
12. Udruženje lica sa tjelesnim invaliditetom Crne Gore
13. Udruženje osoba sa hendikepom Berane
14. Udruženje za podršku osobama s invaliditetom – Bijelo Polje
15. Udruženje hendikepiranih „Srce“ – Mojkovac
16. Udruženje paraplegičara Pljevlja
17. Udruženje paraplegićara Cetinje
18. Udruženje paraplegičara Bijelo Polje i Mojkovac
19. Mreža za edukaciju i razvoj servisa podrške za OSI -MERSP
20. Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju Nikšić
21. NVO Adria – Bar
22. Evropski dom Tivat
23. Nacionalna asocijacija roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore – NARDOS
24. Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama-Podgorica
25. Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade“, Pljevlja
26. Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju ,,STAZE’“
27. Udruženje roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju „Oaza“, Bijelo Polje
28. Nvo “Nova šansa u Novom”
29. Udruženje osoba sa oštećenim sluhom – Lijepi gest
30. Opštinsko Udruženje multiple skleroze Bijelo Polje
31. Opštinsko Udruženje multiple skleroze Berane
32. NVO Centar za djecu sa autizmom Crne Gore
33. NVO Djeca Crne Gore