SAOPŠTENJE UMHCG POVODOM MEĐUNARODNOG DANA SOCIJALNE PRAVDE

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) povodom Međunarodnog dana socijalne pravde, koji se u svijetu obilježava danas, 20. februara, izražava nezadovoljstvo zbog nesmanjene socijalne isključenosti i siromaštva osoba s invaliditetom u Crnoj Gori. Upravo su osobe s invaliditetom jedna od grupacija čiji društveni status predstavlja negaciju socijalne pravde. Socijalna pravda je preambulom Ustava Crne Gore proglašena za jedan od principa javnog poretka. Ovo obavezuje nosioce vlasti i cjelokupno društvo da u definisanju i sprovođenju politika i aktivnosti budu vođeni principom socijalne pravde. Generalna skupština UN-a je 2007. godine 20. februar proglasila Međunarodnim danom socijalne pravde kako bi se ukazalo na probleme i borilo protiv siromaštva, nezaposlenosti, nejednakosti polova i promovisali jednake šanse i socijalnu pravdu za sve.

Kada govorimo o osobama s invaliditetom u Crnoj Gori, dosadašnja praksa govori da se u institucijama sistema, ali i u ukupnoj javnosti koncept socijalne pravde razumije kao, prije svega, novčana pomoćovoj društvenoj grupi kako bi se pokrile najminimalnije životne potrebe, a zatim kao pružanje povlastica u različitim oblastima u kojima one ne uživaju jednake šanse. O stvaranju uslova za jednako uživanje prava osobama s invaliditetom ima riječi u mnogim dokumentima, ali nedostaju konkretna i kontinuirana djela u praksi.

Socijalna pravda ili drukčije rečeno društvena pravda podrazumijeva jednakost, pravdu i pravičnost, solidarnost i odgovornost svih građana/ki pojedinačno, kao i cjelokupnog društva prema građanima/kama u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda. Bez socijalne pravde nema ni jednakog uživanja osnovnog prava i sloboda. U demokratskim državama socijalna pravda za osobe s invaliditetom podrazumijeva upravo mjere za izjednačavanje startnih pozicija. Do toga se dolazi pružanjem servisa podrške, stvaranjem uslova za jednake šanse u različitim oblastima, a samo u onima u kojima jednake šanse trenutno ne postoje se nude povlastice kao prelazno rješenje i izuzetak. Ove zemlje su upravo postizanjem socijalne pravde postale i ekonomski jake države. Međutim, Crna Gora u oblastima u kojima je pružila povlastice (kao na primjer, na putovanje lica s invaliditetom, kod uvoza vozila povlastice na carinu i porez, olakšice za zapošljavanje, za plaćanje električe energije, oslobođanje od školarine..), ne preduzima druge mjere i aktivnosti kako bi se omogućile jednake šanse i zaživjela socijalna pravda.

Zato pozivamo vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudsku) da umjesto politike milosrđa koja ne suzbija ni siromaštvo niti socijalnu isključenost osoba s invaliditetom, počnu sa kreiranjem i sprovođenjem politika koje će biti u duhu socijalne pravde, principa javnog poretka Crne Gore i pružiti osobama s invaliditetom neophodne uslove za socijalnu inkluziju, društvenu aktivnost i doprinos ovoj državi u ekonomskom razvoju.

Pripremila: Miroslava-Mima Ivanović