Reagovanje UMHCG: političari u kontinuitetu vrijeđaju osobe s invaliditetom

U sinošnjoj emisiji “Načisto” na TV Vijesti nakon konstatacije novinara Petra Komnenića da su se prilikom incidenta u Skupštini izazvanog ulaskom poslanika DF, čule i uvrede po osnovu invaliditeta, poslanik Andrija Popović je konstatovao da je iznenađen zašto nijedna organizacija osoba s invaliditetom nije stala u zaštitu poslaniku Luiđu Škrelji zbog uvreda od strane poslanika/ca Fronta Milana Kneževića po ovom osnovu.

Ovo je samo kontinuitet odnosa predstavnika naroda u Parlamentu, i to upravo onih muškog pola, prema invaliditetu i osobama s invaliditetom, i nastavak njihovog neodgovornog, uvredljivog, i potcjenjivačkog odnosa prema osobama s invaliditetom.

U komunikaciji gdje se pokušava fizička sila i snaga ponuditi kao najjači argument, umjesto sile zakona i vladavine prava, mi osobe s invaliditetom gotovo svakodnevno doživljavamo uvrede od strane onih koji bi trebali da zastupaju naše interese, a upravo naročito onih koji i sami pripadaju grupi osoba s invaliditetom, ali se zbog stavova društva još uvijek ustručavaju da postupaju u skladu sa svojim identitetom, ili ga ne prihvataju kao takvog.

Nakon konstatacije poslanika Popovića, potražili smo više informacija o navedenom slučaju i stekli utisak da je poslanik Škrelja više uvrijeđen po nacinalnoj osnovi nego zbog toga što mu je neko prijetio da će mu polomiti i drugu nogu.

Svi naši stavovi su poslaniku Škrelji objašnjeni u jednom korektnom telefonskom razgovoru.

Međutim, svoje stavove iznosimo zbog opšte javnosti, a posebno građana/ki koji, nažalost, od svojih predstavnika u Parlamentu rijetko imaju priliku da čuju afirmativan odnos prema osobama s invaliditetom, već najčešće brutalne uvrede na račun naše sposobnosti, dostojanstva i vrijednosti.

Upravo iz prethodnog gdje je u očima naših poslanika invaliditet potpuna suprotnost od snage i crnogorskog čojstva i junaštva poslanici se, reklo bi se, takmiče ko će biti kreativniji u uvredama na račun invaliditeta.

Pošto je poslanik Popović bio iznenađen nedostatkom reakcije NVO koje zastupaju interese osoba s invaliditetom imamo potrebu da svoje stavove saopštimo javno.

To što smo do sada ćutali ne znači da nas prethodno navedeno nije vrijeđalo i ne vrijeđa.

Da su poslanici i političari ikada pokušali da razumiju i analiziraju svoj odnos prema osobama s invaliditetom, a posebno odnos najvišeg zakonodavnog doma i vrijeđanje koje smo lično doživjeli ili čuli na račun invaliditeta, možda bi im tada bilo jasnije zašto do sada nijesmo reagovali. Očekivali smo to i od institucija koje bi trebale da štite prava osoba s invaliditetom, u prvom redu, državnog tužilaštva, inspekcije, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Redovno od strane poslanika/ca čujemo da smo: invalidi, invalidna lica, nemoćni, ometeni u razvoju, s posebnim potrebama… I ovo su termini za koje poslanici i poslanice dižu ruku u Parlamentu i kojima nas oslovljavaju u diskusijama, čak i oni koji su i sami osobe s invaliditetom. U svojim političkim kampanjama redovno obećavaju zaštitu OSI i brigu o OSI tako što nas, takođe, nazivaju osobama s posebnim potrebama ili smetnjama u razvoju, a koliko su im važne vidi se po njihovim mjestima na listama i njihovoj ulozi u javnom i političkom životu.

U Skupštini se samo prošle godine od tadašnjeg predsjednika čulo “moralni i politički patuljak”. Ovim riječima se predsjednik Skupštine Darko Pajović obratio drugom poslaniku. Tadašnji ministar Goran Danilović je rekao da njegovo Ministarstvo nije invalidno, a poslanik Miško Vuković da nešto može da pomogne koliko i invalidsko pomagalo. Da poslanik Vuković i dalje njeguje ovakvu zaštitu OSI pokazuje i njegovo najnovije saopštenje u kojem je naveo da je nedopustivo što niko nije stao u zaštitu poslaniku Škrelji kojem je prijećeno da će ga učiniti “dvostrukim invalidom”.

Jedini poslanik, po našim saznanjima, koji se ikada izvinio zato što je uvrijedio građane bio je Dritan Abazović nakon što je upotrijebio termin “autističan/autistično”.

U svojim političkim kampanjama obraćajući se građanima i šaljući poruke oponentima političari nerijetko ističu da građani nijesu ni gluvi, niti slijepi, pokušavajući svojim oponentima da kažu kako građani vide i čuju šta i kako oni rade. Da je ijednom poslanik Luiđ Škrelja javno zastupao prava osoba s invaliditetom, ili i sam rekao da je jedan od nas vaša čuđenja o tome što nijesmo stali u njegovu zaštitu imala bi smisla.

Upravo u Skupštini je izglasan i Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom koji članom 9. propisuje novi oblik diskriminacije – govor mržnje i omalovažavanje, a koji poslanici ne samo da ne poštuju, nego očigledno i ne razumiju. Bilo bi iznenađenje da poslanici poštuju ovaj propis, kad su prije samo nepunu godinu bili skoro jednoglasni u kršenju istih prilikom izbora članova Savjeta Agencije za elektronske medije, a na osnovu čijeg  je ishoda glasanja lično oštećena Marina Vujačić. Možda je sada i jasan jedan od razloga tadašnjeg njihovog jedinstva. Ipak, treba se prisjetiti da je tada jedini reagovao poslanik Popović opominjući da će prekšiti Zakon.

Ovo je samo dio razloga zbog kojiih mi nijesmo “principijelna” kad ste vi (političari) u pitanju i zato vas poslanike i poslanice ne možemo da štitimo jedne od drugih. Molimo vas sve da ni vi, takođe, nas ne štitite jer ste svoj odnos već pokazali. Prestanite i svoje političke igre da da nastavljate preko “naših leđa”.

To što vi političari jedni druge pokušavate uvrijediti oslovljavajući se terminima i konstrukcijama s negativnim konotacijama o invaliditetu govori o vašoj kulturi a vrijeđa isključivo nas a ne vas.

Invaliditet nije tragedija, kako ga vi političari doživljavate, već je tragedija što nas vi sa takvim stavovima zastupate i predstavljate.

Upravo to je za svaku javnu, moralnu i pravnu osudu i upravo to je razlog zbog kojeg bi institucije sistema trebale da reaguju.