Ni nakon dvije godine od usvajanja Akcionog plana za prilagođavanje objekata nijedan od 13 objekata nije prilagođen

Vlada Crne Gore je na današnji datum, 23. oktobra 2013. godine usvojila Akcioni plan prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom. Akcioni plan je usvojen nakon dva mjeseca isteka roka za prilagođavanje objekata u javnoj upotrebi, koji je propisan kao obaveza u Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata iz 2008. godine, dakle roka koji je Vlada postavila kako sebi, tako i drugima.

Ni posle dvije godine  nijedan objekat, od 13 “prioritetnih” planiranih za prilagođavanje, do danas, nije prilagođen. Gdje je odgovornost za loše planiranje i lošu primjenu, odnosno za probijanje svih rokova?

Prošle godine je najveći dio novca zbog trezorskog načina poslovanja vraćen u budžet, dok su i dalje nepristupačne i bolnice i fakulteti i sudovi. To isto će se vjerovatno desiti i ove godine. Da li je moguće da nadležni nijesu u stanju za dvije godine prilagoditi 13, objekata, pa čak ni tri koja su posebno izdvojili kao “najprioritetnija za prilagođavanje”?

U Akcionom planu za poglavlje 23 definisana je mjera: “Nastaviti sa obezbjeđivanjem pristupačnosti objektima u javnoj upotrebi licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti prema Akcionom planu prilagođavanja 13 prioritetnih objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti i licima sa invaliditetom za 2014.” U indikatoru se navodi “broj i naziv objekata kojima je omogućen pristup”, te da će se nastaviti s obezbjeđivanjem pristupačnosti objektima u javnoj upotrebi prema Akcionom planu prilagođavanja 13 prioritetnih objekata, nakon prilagođavanja TRI OBJEKTA koja je planirano da budu realizovana u decembru 2015. godine.

Dakle, Vlada u prvom polugodišnjem izvještaju o realizaciji Akcionog plana za 23. pregovaračko poglavlje – Pravosuđe i temeljna prava, koji je 09. jula, 2015. usvojila na sjednici, navodi da će se prilagođavanje nastaviti prema Akcionom planu, i to onom koji je trebao biti realizovan do kraja 2014. godine.

Jedan od tri planirana objekta za prioritetno prilagođavanje u prvom roku je Skupština Crne Gore, institucija u kojoj nam garantuju prava, a kad treba da ih ispoštuju pronalaze opravdanja. Prošla je 2014. iz Skupštine su sebi postavili nove rokove, pa je tako bio aktuelan onaj u aprilu, pa avgustu, pa oktobru, da bi sada Skupština naznačila da će to biti decembar 2015.

Dok se u Evropi svake godine daje nagrada za najpristupačniji grad, možda jedino nedostaje “malo kreativnosti” pa da nadležni organi osmisle neki događaj za obilježavanje dvije godine od usvajanja Akcionog plana i tako nas ohrabre kako rade analize sedan godina od usvajanja zakona, kako tri godine sprovođe Akcioni plan za prilagođavanje 13 objekata, kako još treba da se strpimo i sačekamo.  Možda bi nadležni trebali da se sjete da treba i da živimo. Da li je neko u ovoj državi svjestan šta bi se desilo ukoliko bi osobe s invaliditetom iskoristile pravne mehanizme zaštite? Šta bi se desilo s institucijama i do kada bi bile blokirane s radom? Da li treba da se ponovi neki od scenarija iz Amerike, kada su amerikanci s invaliditetom puzeći “osvojili” Stejt Dipartment i tako se izborili za svoje pravo? Ili je možda ovo napredak u evropskim integracijama kojeg mi nijesmo svjesni?