Nacrt Akcionog plana za poglavlje 23

Nakon detaljnijeg čitanja Nacrta Akcionog plana za poglavlje 23. uvidjeli smo da su definisane mjere u ovom Nacrtu, samo prepisane mjere iz drugih Akcionih planova, kao što su Akcioni plan za implementaciju Strategije za integraciju osoba s invaliditetom za 2013. godinu i Akcioni plan zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za 2013. godinu. Samim tim kao ključni nosilac najvećeg broja aktivnosti u oblasti koja se tiče osoba s invaliditetom se prepoznaje Ministarstvo rada i socijalnog staranja, što u suštini znači da se pitanja i prava osoba s invaliditetom, sa aspekta institucija sistema, posmatraju kao pitanja socijalne zaštite, a ne kao pitanja ljudskih prava. Ovako definisane mjere ne dovode do suštinskih i značajnih promjena u praksi, i jasno govore o tome da se pravima osoba s invaliditetom ne želi prići temeljno i cjelovito, pa time ni doprinjeti većem nivou poštovanja i ostvarivanja istih. Dodatno najveći broj mjjera definisanih u poglavlju 23. u susštini treba da se definiše u poglavlju 19. Socijalna politika i zapošljavanje, a da se u Akcionom planu za poglavlje 23 definišu nove mjere.

Osim navedenog neke mjere su definisane tako da nije jasna namjera i cilj istih, pa tako ni indikatori i u krajnjem rezultati. Sve to je dovelo do prepisivanja već postojećih obaveza državnih organa i nespremnosti da se preuzmu neke nove aktivnosti i mjere kako bi se postiglo primjetno poboljšanje u praksi.

Uprkos isticanju Evropske komisije da: „pristup zgradama predstavlja razlog za zabrinutost“, u Nacrtu Akcionog plana ne postoji ni jedna mjera koja govori o tome da je u najkraćem roku neophodno ispoštovati zakonsku obavezu u cilju prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi.

Dodatno u uvodnom dijelu ovog dokumenta su izostavljene sve informacije koje je bilo neophodno istaći kako bi se ukazalo na neophodnost definisanja novih i konkretnih mjera, pa tako je izostavljena informacija da je Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti povučen u januaru mjesecu iz skupštinske procedure, kao i razlozi njegovog povlačenja, ali je navedena mjera da će se ovaj Zakon usvojiti i to kao nosioci aktivnosti su prepoznate između ostalog i NVO, iako nije bilo javnih konsultacija od momenta od kada je zakon u januaru povučen iz procedure. Izostala je informacija o tome da je Vlada donijela Odluku o prestanku važenja Odluke o obrazovanju Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, a u tekstu se navodi kako ovaj Savjet „ima veoma važnu ulogu u cilju praćenja implementacije  novih zakonskih okvira i unaprijeđenja institucijalnog sistema“. Takođe je ovakva Odluka kao i namjera da se potpuna nadležnost Savjeta prenese u Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u potpunosti suprotna preporuci iz Izvještaja Evropske komisije, koja glasi:3.8.2. POBOLJŠATI ZAŠTITU I PRIMJENU PRAVA LICA S INVALIDITETOM, UKLJUČUJUČI JAČANJE RELEVANTNIH SAVJETA I NASTAVAK DEINSTITUCIONALIZACIJE GDJE JE TO MOGUĆE.

Takođe nedostaje informacija da nijesu doneseni svi podzakonski akti Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom, kao što je Pravilnik o grant šemama, a kao mjera se propisuje finansiranje grant šema…

Komentari na Nacrt Akcionog plana za poglavlje 23 su danas poslati predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, i Ministarstva pravde. Iskreno se nadamo da će se isti ozbiljno razmotriti od strane članova Radne grupe, kao i uvažiti u cilju unapređenja dokumenta.

Tim UMHCG-a.

Saradnici i donatori