Međunarodni dan djeteta

U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan djeteta. Ovaj dan ima za cilj da podsjeti i senzibiliše javnost o potrebi zaštite djece i maloljetnika od zloupotrebe, nasilja i raznih oblika diskriminacije. Međutim, podsjećanje i djelovanje u cilju sprečavanja nasilja, diskriminacije i zloupotrebe nad djecom se ne smije svesti na obilježavanje jednog dana.
Analize domaćih i međunarodnih organizacija i institucija ukazuju na to da djeca nijesu zaštićena u dovoljnoj mjeri, što znači da se ostvarivanju njihovih prava mora posvetiti veća pažnja. Obaveza je porodice, vršnjaka, društva i države da to učini.
Međutim, i među djecom ima ugorženijih kategorija, kao što su djeca s invaliditetom, djeca iz siromašnih porodica, djeca romske i egipćanske populacije, djeca bez roditeljskog staranja, djeca čiji su roditelji zavisnici psihoaktivnih supstanci i slično. U Crnoj Gori ne postoje precizni podaci o broju djece s invaliditetom, s toga su i mjere koje se preduzimaju na poboljšanju njihovog statusa selektine i često nedjelotvorne. Veoma je mali broj djece s invaliditetom u odnosu na ukupan broj ove djece uključen u obrazovni process od najranijeg uzrasta ili nije uključen na način koji omogućava potpuno i dostojansteno ostvarivanje prava djeteta. Veliki broj ove djece još uvijek roditelji skrivaju u okviru svojih porodica, jer ne žele da društvo sazna da njihovo dijete ima invaliditet., smatrajući da je invaliditet nešto loše, ružno i da će odrastanje i napredak njihovog djeteta u najvećoj mjeri zavisiti od invaliditeta. Na taj način ne samo da se omalovažava ličnost i sposobnosti osoba s invaliditetom, nego se djeci usmjerava odrastanje ka njihovoj izolaciji. Time se često krši najbolji interes djeteta.
No, koliko se prihvataju djeca s invaliditetom dovoljno pokazuje i diskriminatorna norma u Zakonu o uslovina i postupku za prekid trudnoće koja u članu 6 (stav 2) ističe da je dozvoljen prekid trudnoće od 10 do 20 sedmice ukoliko se na osnovu medicinskih indikacija može očekivati da će se roditi dijete s invaliditetom, a u članu 7 se dozvoljava prekid trudnoće i poslije 20 nedjelje samo pod uslovima da se može ugroziti život majke i ukoliko se može očekivati da će se roditi dijete sa “težim oblikom invaliditetom”. Dok je u slučaju da je plod nastao silovanjem, odnosno krivičnim djelom, to dozvoljava do 20 sedmice, ali ne i poslije. Dakle, majka ne smije prekinut trudnoću poslije 20 sedmice ukoliko je silovana, ali joj je to dozvoljeno u slučaju da se pretpostavlja da će roditi dijete s invaliditetom.
Ovom normom Crna Gora dozvoljava ženama da unište svoj plod i ljudski život samo ako se pretpostavlja da će se roditi dijete s invaliditetom. To potvrđuje da se ni dalje ne poštuju ljudska prava osoba s invaliditetom ni u zakonodavstvu, a kamoli u praksi i da se već odavno krši i član 1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koji kaže da se svi ljudi rađaju slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima, kao i član 7 Deklaracije kojim se ističe da su: Svi ljudi jednaki u pravima i pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na jednaku zaštitu od strane zakona. Svakako se na ovaj način ne može reći ni da je ispoštovana obaveza odraslih prema djeci iz Konvencije o pravima djeteta, niti obaveze brojnih društvenih činilaca u vezi zaštite djeteta.
Iako se na svako dijete može primijeniti opšti princip na kojem se temelji Konvencija o pravima djeteta, a to je da se djeci pristupa kao subjektima s pravima, a ne samo kao osobama kojima je potrebna posebna zaštita, čini nam se da je ovo posebno bitno istaći u odnosu prema djeci s invaliditetom. Zato koristimo ovaj dan da pozovemo sve subjekte društva, a prije svega državu da se odgovornije odnose prema svoj djeci, a da djeci s invaliditetom prije svega dozvole da se rađaju i žive kao i druga djeca, čiji život i odrastanje ukoliko im se pruži adekvatna podrška neće biti manje srećan i ispunjen. Invaliditet je samo jedna više osobina, a ne osuda, bolest i kazna.