Komentari UMHCGa na Nacrt Plana akcije za mlade Glavnog grada 2014-2019

UMHCG smatra da izradi dokumenta nije temeljno ni ozbiljno pristupljeno. Akcioni planovi trebaju biti precizniji, realniji i zasnovani na stvarnim potrebama ciljne grupe i posebno podciljnih grupa u okviru nje.

Sasvim je nejasno kako su podaci na terenu dugo prikupljani da bi na kraju imali proizvod, kakav je Akcioni plan, sa nepreciznim mjerama, aktivnostima koje su više “ležerne”, nego što označavaju sistemski pristup ciljnoj grupi, i ciljevima koji su definisani kao da su indikatori rezultata.

Navedeno je i logično, s obzirom da u Radnoj grupi nijesu učestvovali predstavnici NVO koji se bave ovom ciljnom grupom, već su kao relevantni predstavnici mladih shvaćeni pripravnici, koji nemaju dovoljno radnog iskustva da rade na ovom dokumentu. Kasnije u izradi dokumenta uključeni su pravnici i politikolozi, ali ne i osobe drugih profesija s obzirom na specifičnosti pojedinih ciljnih grupa u okviru mladih.

Tekst sadrži više uopštavanja i nepreciznosti, nego konkretnih aktivnosti koje je moguće realizovati, a da se pritom istim ostvare rezultati.

Više se posvetilo pažnje citiranju mjera definisanih Strateškim planom razvoja Glavnog grada, nego definisanju aktivnosti koje će konkretno odgovoriti na potrebe mladih.

U istraživanju koje se pominje u dokumentu i na koje se poziva Radna grupa u izradi istog, uopšte se ne pominje struktura ispitanika, socio–demografske i kulturne karakteristike i obilježja, i sl. pa se prema tome ne može ni zaključiti da li su i sami ispitanici dovoljno relevantni da odgovore datoj svrsi, a da se pritom podaci iz istraživanja koriste kao osnov za koncipiranje dokumenta.

Smatramo, da je trebalo na drugačije načine uključiti ciljnu grupu prilikom istraživanja, kao što je prikupljanje podataka preko organizacija u kojima su okupljeni, fokus grupama, intervjuima, direktnim mapiranjem i sl.

U samom dokumentu se navode činjenice da veliki broj mladih, posebno nezaposleni, osobe s invaliditetom i Romi živi ispod linije siromaštva, a uprkos tome se planiraju aktivnosti koje će se realizovati preko interneta i društvenih mreža, iako nije poznato koliko tih mladih uopšte ima priliku da koristi savremene IC tehnologije. Na taj način se dodatno obismišljavaju mjere i aktivnosti koje se planiraju „od kuće“.

Kada su u pitanju mladi s invaliditetom pristup koji je zastupljen u dokumentu odražava i odnos većinske populacije, pa i Glavnog grada prema osobama/mladima s invaliditetom, pristupajući im isključivo kao socijalnim slučajevima, odnosno licima u stanju socijalne potrebe, a ne sa aspekta ljudskih prava, što je posebno za očekivati u dokumentu koji tretira mlade.

Tako možemo vidjeti da se ponegdje navodi problem nepristupačnosti, ali da je za rješavanje ovog problema samo planirana izgradnja rampi, što odražava stav, odnosno pokazuje koliko je svijest nerazvijena o samom terminu i značenju pristupačnosti, koji je mnogo širi pojam, sa sveobuhvatnijim značenjem od izgradnje rampi.

Pored toga, to pokazuje i nerazmišljanje o tome koliko su informacije i komunikacije mladima sa oštećenjem vida i sluha nedostupne, pa se prema tome ne definiše ključna obaveza za zapošljavanje gestovnih tumača, a ne samo njihova obuka za dobijanje licence što svakako neće dovesti do dovoljne uključenosti ovih osoba.

Pored navedenih primjeri su i dalje brojni, a najdrastičniji su primjeri u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i ljudskih prava.

Komentari UMHCG na Plan akcije za mlade GG su dostupni na označenom linku.