Izlaganje Milenka Vojičića na konferenciji: Policija i osobe s invaliditetom

U nastavku prenosimo izlaganje Milenka Vojičića, člana Skupštine UMHCG na konferenciji: Policija i osobe s invaliditetom. 

Kao član Skupštine Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i neko ko je i do sada bio aktivno uključen u uspostavljanju saradnje i sprovođenju zajedničkih aktivnosti s Upravom policije, govoriću o nekoliko važnih aspekata današnje teme.

Kada se pomene policija i osobe s invaliditetom najčešće prve asocijacije su: zaštita i bezbjednost, eventualno, ali rjeđe, sankcija i represija. Međutim, često su sve ostale uloge policije i prava i obaveze s jedne strane osoba s invaliditetom, a s druge Uprave policije zaboravljene.

Naime, kada govorimo o policiji i osobama s invaliditetom onda na samom početku možemo reći da je, prije svega, odnos policije i OSI uzajamno edukativani i da policija ima vrlo važnu ulogu u osnaživanju OSI, uspostavljanja i zaštiti njihovog integriteta, privatnosti i ljudskog dostojanstva.

Uloga policije u poslednje vrijeme je više puta isticana u odnosu na poštovanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, međutim, moram istaći da uprkos često puta uspostavljenoj saradnji, ista je nerijetko znala da stagnira zbog personalnih promjena u policiji i nedostatku kontinuirane akcije i inicijativa, možda i s obje strane.

Da bi policija u potpunosti mogla ispuniti svoju ulogu i zakonsku obavezu, a osobe s invaliditetom uživati svoja prava, ali i snositi odgovornost, kao i svi drugi građani, neophodno je pokrenuti nekoliko tema, poput:obrazovanja i edukacije, pristupačnosti, bezbjednosti saobraćaja i zapošljavanja.

Prije svega, policijski kadar mora biti obučen za komunikaciju i rad s OSI i zato vjerujem da i u toku obrazovanja, budući policajci trebaju imati obuke i praksu u radu s OSI. Već do sada su nekoliko puta realizovane edukativne aktivnosti koje su pokazali visok nivo nepoznavanja i skepse prema OSI, prvobitno osjećaj pripadnika policije da samo trebaju da pomognu OSI.

S druge strane, do ovakvih razmišljanja je pored, često i dalje, prisutne pogrešne slike u društvu o OSI, doprinijela i nepristupačnost fizičkog okruženja, informacija i komunikacija, te usled toga nemogućnost OSI da uspostave pravilan kontakt s policijom i da budu dovoljno zastupljene u društvu.

Policija ima mnogo veću odgovornost od one da pomogne OSI da prevaziđe barijeru, policija može da inicira poštovanje zakona i ukazuje na probleme iz prakse, kao što je to urađeno na nekoliko lokacija u Podgoricu na inicijativu UMHCG u saradnji sa CB Podgorica. OSI nerijetko krše zakone jer du primorane na to. Kretanje po kolovozu zbog i dalje ogromnog broja visokih ivičnjaka, neravnih trotoara, otvorenih šahti i drugih predmeta često ugrožava bezbjednost i OSI i drugih učesnika u saobraćaju. S druge strane nemogućnost OSI da pristupe centrima bezbjednosti često od OSI ostavlja kao žrtve nasilja ili drugih vidova kršenja ljudskih prava koja ne bivaju procesuirana i sankcionisana.

Zbog sveopšte nepristupačnosti društva i nerijetko ne shvatanju značaja pristupačnosti fizičkog okruženja, posebno institucija i javnih objekata ukazuje na potrebu da Uprava policije pojača aktivnosti u cilju prilagođavanja svojih objekata. Ohrabruje činjenica da je Uprava policije već sačinila početnu analizu i ocjenu fizičke pristupačnosti svojih prostorija, koja može biti dobar osnov za prepoznavanje prioriteta i sačinjavanje konkretnog plana prilagođavanja. koristim i ovu priliku da napomenem da pristupačnost ne smije biti parcijalna i mora uključivati sve segmente, i osobe sa svim vrstama invaliditeta.

Da bi, ipak, policija mogla održati kontinuitet aktivnosti ali i sačiniti veći sveobuhvatniji plan saradnje s OSI neophodno je i da same OSI budu aktivne u policiji i zaposlene u njoj. S druge strane, ukoliko su precizne informacije o broju OSI zaposlenih u policiji onda je svakako neophodno raditi i na njihovom osnaživanju i prepoznavanju. u toku sprovođenja ranijih aktivnosti s prethodnim načelnikom CB Podgorica smo razgovarali oimenovanju kontakt osoba za rad s OSI. Ovo smatramo potrebnim u svakom CB, kao model uspostavljanja čvršće saradnje i povjerenja između OSI i policije.

Pored već nabrojanih uloga i obaveza, zapošljavanje je segment koji se ne smije zanemariti kada govorimo o ovoj temi, i to isključivo kroz pristup inkluzivnosti i kvalifikacija, iako treba imati u vidu da obrazovna struktura OSI, još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou zbog mnogobrojnih prepreka koje okružuju OSI i da je zbog toga neophodna saradnja većeg broja državnih organa i institucija, te kontinuirane aktivnosti i pristup OSI zasnovan na ljudskim pravima.

Da bi, ipak, s druge strane i policija bila podstaknuta da zapošljava OSI neophodno je u što kraćem roku pristupitiizmjenama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju LSI u dijelu koji se tiče statusa Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, kao bi policija i drugi državni organi mogli nesmetano i bez administrativnih prepreka da koriste subvencije predviđene zakonom, ne samo kada je u pitanju subvencija zarade, nego i prilagođavanje i oprema radnog mjesta.

Zato pozivam i druge državne organe, uključujući Skupštinske odbore koji imaju vrlo važnu ulogu iniciranja i monitoringa, da preduzmu sve zakonom predviđene aktivnosti iz navedenih oblasti kako bi OSI bilo omogućeno nesmetano kretanje, saobraćaj, kvalitetno obrazovanje uključujući praksu, i polaganje stručnog ispita u formi pristupačnoj za OSI, pristupačnost insttitucijama, uključujući sve segmente, i na kraju zapošljavanje kao važan segment samostalnog života i nezavisnosti OSI. Jedino na taj način se može govoriti o tome da OSI uživaju ljudska prava, imaju dostojanstvo i integritet, ali svakako i odgovornost.

Milenko Vojičić