Inicijativa nadležnim institucijama povodom određivanja pritvora Branku Đuroviću iz Nikšića

Obavještavamo javnost da smo se juče obratili inicijativom Ministru pravde Dušku Markoviću, i direktoru Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija Miljanu Peroviću, povodom problema nepristupačnosti Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u Spužu osobama s invaliditetom, prvenstveno korisnicima kolica i osobama koje se otežano kreću. Naime, imajući u vidu da je pristupačnost fizičke okoline preduslov za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda osoba s invaliditetom, kao i činjenicu da međunarodno i domaće zakonodavstvo prepoznaje nepristupačnost objekata za lica s invaliditetom i tretira ih kao diskriminaciju, te nameće obavezu svim institucijama i ustanovama da osobama s invaliditetom omoguće nesmetan prilaz, ulaz, korišćenje i boravak u svim prostorijama, i bez obzira na činjenicu da je istekao zakonski rok za prilagođavanje objekata i površina u javnoj upotrebi licima smanjene pokretljivosti i licima s invaliditetom ističemo da ZIKS nije prilagođen licima s invaliditetom. U inicijativi smo napomenuli da onemogućavanje ili nepreduzimanje akcije u cilju omogućavanja nesmetanog kretanja i pristupa osobama s invaliditetom institucijama sistema, ovu populaciju diskriminiše i ograničava u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava i sloboda.

S obzirom da osobe s invaliditetom koje su izvršioci prekršajnih i krivičnih djela borave u jako lošim uslovima, često nedostojnim i ponižavajućim za čovjeka, što potvrđuje i najnoviji slučaj Branka Đurovića iz Nikšića, osumnjičenog za izvršenje krivićnog djela teškog ubistva iz člana 144 st. 1 tač.1. Krivičnog zakonika Crne Gore, pozvali smo Ministarstvo pravde da skrene pažnju i uputi inicijativu ZIKSu u cilju uklanjanja arhitektonskih barijera u ovom objektu, kako bi se stvorili uslovi i spriječilo ponavljanje diskriminacije osoba s invaliditetom od strane ove institucije.

Kako nas je porodica okrivljenog obavijestila, po informacijama okrivljenog, isti se nalazi na 3 spratu i to u stacionaru sa još 5 pritvorenika što dodatno pogoršava uslove za funkcionisanje. Ujedno smo pozvali i ZIKS da preduzme sve potrebne radnje kako bi okrivljenom omogućio da zadovoljava osnovne životne potrebe.

S obzirom da je okrivljeni Đurović jako lošeg zdravstvenog stanja i kako, kao što je i navedeno u prvom Rješenju o odbijanju pritvora na predlog VDTa koje je donio Viši sud u Podgorici, ne stoje razlozi za određivanje pritvora po osnovu člana 175 st. 1 tač. 1 i 4, posebno naglašavajući da ne postoji opasnost od bjekstva, jer je okrivljeni zavisan od svoje porodice i ne može samostalno da obavlja osnovne životne potrebe i funkcije, a kako to, po mišljenju UMHCG nije dovoljno uzeto u obzir prilikom donošenja Rješenja u kojem je Viši sud uvažio žalbu VDTa i preinačio Rešenje sudije za istragu obratili smo se Predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici sa inicijativom, da u okviru svojih nadležnosti, naloži preispitivanje Rješenja. Iako se u konačnom Rješenju kojim je određen pritvor navodi da: “njegovo loše zdravstveno stanje nije smetnja da se prema istom odredi pritvor…”. UMHCG smatra da odluku o određivanju pritvora nije trebalo donositi bez stručnog mišljenja ljekara da li bi i koliko pritvor uticao na pogoršanje zdravstvenog stanja, s obzirom da je okrivljeni 2009. imao moždani udar, i ima epilepsiju, hemiparezu lijeve strane, hipertenziju, a Pravilnikom o bližem načinu izvršavanja pritvora omogućena je zdravstvena zaštita, kako u okviru ustanove u kojoj se izvršava ta mjera, tako i upućivanjem u odgovarajuće javne zdravstene ustanove, što je u konkretnoj situaciji izostalo.

Kao posljedica ovih oboljenja nastao je invaliditet, zbog čega Đurović koristi kolica i ima otežanu pokretljivost, odnosno u konkretnoj situaciji u pritvoru mu je onemogućeno da se samostalno kreće i zadovoljava osnovne životne potrebe jer nema pomoć druge osobe, niti uslove usljed nepristupačnosti ZIKSa.

Kao dokazi za određivanje pritvora po osnovu iz člana 175 st. 1 tač. 4 navode se, nastala posledica, “okolnosti uznemirujuće prirode koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim”, obaviještenost javnosti Crne Gore, putem medija, veoma kratak vremenski period od izvršenja krivičnog djela, a posebno se ističe da “uznemirenost javnosti još nije splasnula”, što po mišljenju Višeg suda u Podgorici predstavlja prijetnju očuvanju javnog reda i mira.

Ove okolnosti, po mišljenju UMHCG, ne ukazuju na prijetnju osumnjičenog javnom redu i miru, već na reakcije javnosti na ovo krivično djelo. Međutim, sud je pod pritiskom javnog mnjenja išao linijom manjeg otpora, te je izabrao preduzimanje lakših radnji – zatvaranje jednog čovjeka.

Napominjemo navode i zapažanja Misije OEBS prilikom Izvještaja: “Pritvor: Učestalost određivanja i opravdanost izricanja”, u kojem se na 16. i 17. str. navodi sljedeće: Da bi se u smislu odredbe iz člana 175 stav 1 tač. 4 mogao odrediti pritvor, potrebno je da su kumulativno ispunjena sva tri uslova:

• da je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna;

• da je u pitanju krivično djelo koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica i

• da postoje izuzetne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje na slobodu dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira.

Analiza OEBSa pokazuje, da su sudovi prilikom određivanja pritvora po ovom zakonskom osnovu, u 24 slučaja propustili da uz prva dva uslova obrazlože i treći uslov koji je neophodan za postojanje ovog pritvorskog osnova, a to je da postoje izuzetne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje na slobodu dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira. Dakle, sudovi uopšte ne utvrđuju zašto bi puštanje na slobodu okrivljenog dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira. Ovo je, po nalazima OEBSa, konstitutivi element za određivanje pritvora po ovom pritvorskom osnovu, i mora se u svakom konkretnom slučaju utvrditi i potkrijepiti navođenjem konkretnih razloga i činjenica koje ukazuju da bi puštanje na slobodu okrivljenog dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira.

Posebno naglašavamo stav UMHCGa da osobe s invaliditetom, kao i svi drugi građani moraju odgovarati, u skladu sa zakonom, za sva učinjena ne/djela, ali isto tako zahtijevamo da im se obezbijede osnovna ljudska prava zagarantovana svakom čovjeku. U tom smislu, koliko god neko učinjeno djelo bilo nehumano i nečovječno, ne smije se stvarati atmosfera linča i prijevremene osude i na osnovu toga i pod tim uticajem donositi sudske odluke. S tim u vezi, molimo medije da o konkretnoj situaciji korektno izvještavaju kako se ne bi stvarala pogrešna slika javnosti.