Fokus grupe s osobama s invaliditetom i njihovim porodicama

Projekat: „Zaštita prava pacijenata – pobjeđuje povjerenje građana”

UMHCG je započelo analizu zakona i politika koje tretiraju oblast zdravstvene zaštite, uključujući njihovu usklađenost s evropskim i međunarodnim propisima, a posebno s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom uz podršku Britanske ambasade u Podgorici. Uporedo s analizom sprovodi se istraživanje na terenu s osobama s invaliditetom kroz sprovođenje šest fokus grupa od kojih će prve dvije  biti realizovane u Beranama i Bijelom Polju, u ponedeljak 12. decembra, neposredno nakon Međunarodnog dana ljudskih prava.

Pravo na zdravstvenu zaštitu osoba s invaliditetom je jedno od osnovnih prava koje, pored osnovnih medicinskih tretmana liječenja i rehabilitacije, podrazumijeva ranu identifikaciju i intervenciju, pružanje usluge najbliže mjestu življenja, uključujući informisanost i pristanak osoba s invaliditetom, zaštitu podataka o ličnosti i dostojanstvo.

Sva istraživanja o percepciji građana o diskriminaciji uvijek potvrđuju da su osobe s invaliditetom jedna od tri najugroženije i najdiskriminisanije grupe u društvu.

Istraživanje UMHCG na uzorku od 1018 ispitanika, pokazalo je da 75,3% građana smatra da su osobe s invaliditetom diskriminisane svakodnevno ili povremeno, dok na drugoj strani, građani smatraju da su osobe s invaliditetom najdiskriminisanija grupa u društvu (55, 2%).

74,6% građana smatra da se osobe s invaliditetom suočavaju sa preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti.

Preko 50% objekata u kojima su smještene zdravstvene institucije je nepristupačno osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom se suočavaju sa različitim preprekama, nedostatkom i nepostojanjem adekvatnih usluga u javnom sistemu zdravstva, nedostatkom procedura, nepristupačnosti zdravstvenih ustanova, informacija i komunikacija.

U većini zdravstvenih ustanova nema moderne i odgovarajuće tehničke opreme i dijagnostike. OSI se suočavaju sa nedostatkom kvaliteta medicinske njege i medicinskih usluga, uključujući medicinsko – tehnička pomagala i opremu. Dodatno, medicinsko osoblje nije dovoljno senzibilisano i svaku promjenu u zdravstvenom stanju najčešće povezuje s primarnom dijagnozom, a osobama s invaliditetom pristupa isključivo kao prema pacijentima.

U većini situacija osobe s invaliditetom zavise od sistema, neosnažene su i  plaše se da se aktivno pobune i bore protiv nepravde, kršenja prava i diskriminacije posebno u sistemu zdravstva. Dodatno OSI najčešće nijesu upoznate s mehanizmima žalbi i prigovora.

S tim u vezi, očekujemo da če projekat kroz navedene aktivnosti, uključujući i trening za studente medicine i zaštitnike prava pacijenata doprinijeti povećanju povjerenja osoba s invaliditetom u zdravstvene radnike i institucije zdravstva, odnosno unapređenju poštovanja prava osoba s invaliditetom.