Ergonomija za administrativna radna mjesta

Ergonomija za administrativna radna mjesta

 

Baveći se zaštitom i zdravljem na radu, kao i prilagođavanjem radnih mjesta i radnih zadataka kroz proces profesionalne rehabilitacije uočili smo nedostatak poznavanja mjera kod poslodavaca i zaposlenih za bezbjednije radno mjesto u administrativnim djelatnostima. 

Sami poslodavci kao i zaposleni ne prepoznaju rizike koji se odnose na ova radna mjesta , dok nam statistika i podaci govore drugačije. Radna mjesta koja su stacionarna i zahtijevaju rad u sjedećem položaju, koristeći računar, tokom čitavog radnog vremena sa sobom nose niz psiho-fizičkih opterećenja koja prouzrokuju profesionalna oboljenja. 

Kao odgovor na ove izazove poslodavac i zaposleni trebaju da se upoznaju sa osnovama ergonomije kako bi se kreirala zdravija radna mjesta koja za zadatak imaju smanjenje opterećenja za zaposlene jer je osnovni cilj zdrav i produktivan zaposleni.

Simptomi neergonomskog radnog mjesta su: pojava čestih grešaka, propusta, prebrza ili prespora realizacija radnih zadataka i slično.

U svijetu su se razvile više metoda ergonomske analize radnih mjesta koje za cilj imaju prilagođavanje radnog mjesta zaposlenom kroz fizičku, kognitivnu i organizacionu ergonomiju. 

Fizička ergonomija se bavi ljudskim anatomskim, antropometrijskim, fiziološkim i biomehaničkim karakteristikama koje se odnose na fizičku aktivnost i podrazumijeva: analizu radnih položaja, rukovanje materijalima, ponavljajuće pokrete, radom uzrokovane mišićno-skeletne poremećaje, uređenje radnog mjesta, bezbjednost i zdravlje na radu.

Kognitivna ergonomija se bavi mentalnim procesima, kao što su percepcija, pamćenje, rasuđivanje, motorički odgovorjer oni utiču na interakcije između ljudi i drugih elemenata sistema. 

Organizaciona ergonomija se bavi optimizacijom sociotehničkih sistema, uključujući i njihove organizacione strukture, politike i procese koji uključuju: komunikaciju, upravljanje resursima, projektovanje rada, dizajn radnog vremena, timski rad, participativni dizajn, ergonomiju zajednice, kooperativni rad, nove radne paradigme, virtualne organizacije, rad na daljinu i upravljanje kvalitetom.

Ergonomija u suštini, ali i sadržajno jeste multi i interdisciplinarna nauka koja se bavi sistemom čovjek – sredstvo za rad kako bi se sredstvo za rad prilagodilo čovjekovim bio-psiho-socijalnim ograničenjima i zahtjevima, i kako bi upotreba sredstava za rad bila efikasnija, bezbjednija i pouzdanija.

Pod pojmom sredstvo za rad podrazumijeva se svaki materijalni predmet sa kojim čovjek dolazi u dodir prilikom obavljanja nekog posla, tako da je sredstvo za rad i tastatura računara, obična olovka, ali i lokomitiva, automobil, avion itd. 

Na početku nastanka ove nauke, neposredno posle Drugog svetskog rata, akcenat je bio na prilagođavanju sredstva za rad ljudskom tijelu i njegovim ograničenjima. Ipak, danas se ne može zanemariti da čovjekova psihička i socijalna ograničenja, potrebe, zahtjevi mogu biti, takođe, limit u korišćenju nekog sredstva i da i njih treba analizirati prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog sistema.

Sama ergonomija je proces koji teži stalnom poboljšanju te je potreban konstantan monitoring i praćenje uslova radnog okruženja.

Primjeri dobrog sistema čovjek – tehnologija su: efikasnost obavljanja radnih operacija, preciznost izvođenja radnih zadataka, kratko vrijeme potrebno za učenje, zadovoljstvo na poslu, povećana radna i zdravstvena sigurnost, povećana motivisanosti za rad.

Iako vlada mišljenje da je posao u kancelariji lakši od drugih vidova zaposlenja, postoje određene posledice koje sjedalački način života donosi. Najistaknutije posledice su one koje se odnose na krivljenje kičme, lošu cirkulaciju i problem s gojaznošću.

Nerijetko se javljaju bolovi različitog intenziteta u vratu i leđima koje opravdano možemo pripisati dugom sjedenju, stoga je značaj ergonomije za zdravlje zaposlenih itekako važan. 

Poslodavci bi trebalo da uvide značaj ergonomije jer je on u direktnoj relaciji s produktivnošću radnika. Na ergonomski prilagođenom radnom mjestu zaposleni će imati manje zdravstvenih problema, poboljšanu koncentraciju i veći osećaj zadovoljstva.

U Crnoj Gori je 2016. na osnovu Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, donešen Pravilnik o mjerama zaštite i zdravlja na radu pri korišćenju opreme sa ekranima koji propisuje mjere u cilju smanjenja rizika pri radu na ovim radnim mjestima. Ovaj Pravilnik prepoznaje evropske standarde i direktive i rezultat je kontinuiranog analiziranja radnih mjesta i optimalnih rješenja u cilju dobrog ergonomskog rješenja.

Mjere zaštite i zdravlja na radu koje propisuje ovaj Pravilnik su:

  • Udaljenost ekrana od očiju zaposlenog ne treba da bude manja od 500 mm, ali ne tolika da zaposlenom stvara smetnje pri čitanju podataka sa ekrana; 
  • Karakteri na ekranima treba da budu dobro definisani i jasno uobličeni. Karakteri, razmaci između karaktera i redova treba da budu dovoljno veliki, da mogu da se razlikuju bez napora, ali ne preveliki kako bi tekst bio pregledan; 
  • Slika na ekranima treba da bude stabilna, bez treperenja ili drugih oblika nestabilnosti. Frekvencija osvježavanja  slike na ekranima treba da bude najmanje 75 Hz za CRT ekrane i 60 Hz za LCD ekrane; 
  • Svjetlosna jačina karaktera i/ili kontrast između karaktera i pozadine treba da budu lako podesivi od strane zaposlenog i prilagodljivi uslovima radne sredine; 
  • Ekrani treba da budu podesivi u horizontalnoj i vertikalnim ravnima u skladu sa potrebama zaposlenog. Na radnom stolu ili radnoj površini ne treba da bude predmeta koji ometaju podešavanje ekrana; 
  • Posebno postolje za ekrane ili podesivi sto treba da budu obezbijeđeni tako je pravac gledanja u istoj ravnini ili ukošen prema dolje do 20°; 
  • Na ekranima ne treba da bude odbljeska ili refleksije koji mogu da smetaju zaposlenom; 
  • Ekrani treba da budu čisti, kako bi slika bila jasna, a tekst čitljiv; 
  • Tastatura treba da bude sa podesivim nagibom i odvojena od ekrana tako da zaposleni može da zauzme udoban radni položaj koji sprječava pojavu zamora u rukama ili šakama; 
  • Ispred tastature treba da postoji dovoljno prostora za oslonac šaka i ruku zaposlenog; 
  • Tastatura treba da ima mat površinu koja ne izaziva odbljesak svjetlosti; 
  • Raspored i karakteristike tastera treba da budu takvi da olakšaju upotrebu tastature; 
  • Simboli na tasterima treba da imaju odgovarajući kontrast u odnosu na tastere i da su čitljivi iz predviđenog položaja za rad; 
  • Radni sto ili radna površina trebaju da imaju dovoljno veliku površinu koja ne izaziva odbljesak i da omogućavaju fleksibilan raspored ekrana, tastature, dokumenata i prateće opreme; 
  • Držač dokumenata treba da bude stabilan, podesiv i postavljen na način koji pokrete glave i očiju svodi na minimum; 
  • Radna stolica treba da bude stabilna i da zaposlenom omogućava slobodu pokreta i udoban položaj; 
  • Visina sjedišta treba da bude podesiva; 
  • Naslon treba da bude oslonac za cijela leđa, podesiv po nagibu i visini; 
  • Oslonac za stopala treba da bude obezbijeđen zaposlenom koji želi da ga koristi. Oslonac za stopala treba da bude dovoljno visok i stabilan, da omogućava udoban položaj stopala i nagib nogu i da nema klizavu površinu; 
  • Na radnom mjestu treba da bude obezbijeđen dovoljan slobodan prostor za zaposlenog, tako da mu je omogućena promjena položaja i sloboda pokreta; 
  • Prirodno i/ili vještaško osvjetljenje treba da bude najmanje 300 luxa i da obezbjeđuje odgovarajuću osvjetljenost i kontrast između ekrana i pozadinskog prostora, uzimajući u obzir vrstu poslova, potrebe zaposlenog i zahtjeve njegovog vida; 
  • Uređenje radnog mjesta i izbor, kao i pozicioniranje vještačkog osvjetljenja treba da budu izvedeni na način dase sprječava nastanak odbljeska ili refleksije; 
  • Radna mjesta treba da budu uređena na takav način da izvori prirodne svjetlosti (prozori i drugi otvori), prozirni ili poluprozirni zidovi, kao i žarko obojeni inventar ili instalacije, oprema i zidovi svijetlih boja ne stvaraju direktni odbljesak i/ili refleksiju na ekranima; 
  • Prozori treba da imaju odgovarajuće zastore (kapke) za sprječavanje ulaska sunčeve svjetlosti na radno mjesto ili u prostor, tako da ne ometaju rad; 
  • Ekrani ne treba da budu okrenuti prema izvoru ili od izvora svjetlosti, u protivnom su potrebne posebne mjere protiv refleksije i odbljeska; 
  • Oprema sa ekranima ne treba da bude izvor buke koja ometa razgovor ili skreće pažnju. Nivo buke treba da bude u skladu sa propisima iz oblasti zaštite i zdravlja na radu zaposlenog od rizika izloženosti buci; 
  • Mikroklima treba da odgovara zahtjevima za toplotni ugođaj za laki fizički rad; 
  • Sva elektromagnetna zračenja, osim vidljivog zračenja, u pogledu zaštite i zdravlja na radu, treba da budu svedena na zanemarljiv nivo, u skladu s posebnim propisima.

Neophodno je upoznati poslodavce s postojećim zakonskim rješenjima koje je potrebno primijeniti u praksi na zadovoljstvo kako poslodavaca tako i zaposlenih.

Autor:  Željko Čvorović, savjetnik iz oblasti zaštite i zdravlja na radu

*Tekst je napisan u okviru Konkursa za pisanje tekstova za OSI o individualnim iskustvima zaštite i zdravlja na radu raspisanog u okviru projekta OSIguraj uslove sebi! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarsta rada i socijalnog staranja. 

Saradnici i donatori