Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta donesen je u mjesecu kada je osnovano UMHCG, ali su nas 24 godine dijelile od ideje i snažnog zalaganja da nije problem u oštećenjima, odnosno ličnim svojstvima osoba s invaliditetom, već u preprekama i nedostatku podrške za prevazilaženje prepreka i ravnopravno učešće u društvu.
Raduje nas činjenica da smo konačno dobili formalnu potvrdu navedenog i u normativnom okviru kakav je Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta. Iako sebi ne pripisujemo nikakve zasluge, snažni smo pokazatelj i potvrda da smo se za promjenu pristupa invaliditetu zalagali od prvog dana postojanja i početaka u kojima je nepovjerenje prema nama bilo veće nego trenutno brojnih pojedinaca i grupa prema ovom zakonu – bilo ono opravdano ili ne. Nadamo se da će njegova primjena biti veća, bolja i dosljednija od podrške koju smo mi imali i imamo u radu.
Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta donesen je 17. oktobra 2025. u Skupštini Crne Gore, glasovima 48 poslanika/ca, dok stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom listu, a njegova primjena počinje od 1. jula 2026.
Zakon potpuno mijenja pristup invaliditetu i načinu procjene invaliditeta, odnosno uvodi ne samo drugačiji zakonodavni okvir, već predstavlja osnov za promjenu paradigme i posmatranja invaliditeta, kao društvenog fenomena, koji se posmatra s aspekta modela zasnovanog na ljudskim pravima. Navedeno znači da će se kroz jedinstveno vještačenje, u jednom postupku, utvrđivati najmanje nekoliko aspekata za razliku od dosadašnjeg dominantno ili isključivo medicinskog i funkcionalnog pristupa. Kroz postupak vještačenja, za svaku osobu s invaliditetom pojedinačno, kao i za djecu od najranijeg uzrasta će se utvrđivati vrsta i stepen oštećenja, zatim prepreke, funkcionalni status i vrsta i obim potrebne podrške (stepen potrebne podrške).
Zakon prepoznaje četiri stepena podrške:
- Prvi stepen: podrazumijeva minimalno prilagođavanje i podršku, odnosno samostalnu osobu koja koristi povremenu pomoć ili pomagala;
- Drugi stepen: podrazumijeva umjerenu podršku i pomoć do tri puta sedmično;
- Treći stepen: podrazumijeva fizičko prisustvo druge osobe i podršku između šest i 12 časova dnevno; i
- Četvrti stepen: podrazumijeva najviši stepen podrške, odnosno stalnu njegu, preko 12+ časova dnevno.
Od stepena potrebne podrške zavisiće koja sve prava i podršku mogu ostvariti djeca i odrasle osobe s invaliditetom, a za razliku od mnogobrojnih komisija do sada, od 1. jula 2026. vještačenje će vršiti jedna komisija, sastavljena od stručnjaka različitih profila, dok će se prava i dalje ostvarivati kod nadležnih institucija za svaku oblast.
Navedeno znači da se kod ustanove čije se formiranje očekuje, u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona – Zavoda za jedinstveno vještačenje invaliditeta – neće ostvarivati prava i podrška, već će se sprovodi jedinstveni postupak utvrđivanja statusa lica sa invaliditetom i stepena potrebne podrške (što obuhvata i prava i podršku) ili će se, u slučaju djece, usljed ranog razvoja i specifičnosti procjenjivati stepen potrebne podrške, bez unaprijed utvrđenog statusa.
Nakon jednom spovedenog postupka vještačenja neće biti neophodno ponovo prolaziti isti postupak, osim u slučaju zahtjeva same osobe s invaliditetom ili zakonskog zastupnika. Postupak se, u slučaju novonastalih okolnosti i promjena, može ponovo spovesti godinu dana nakon dobijanja prvog rješenja, a u izuzetnim okolnostima i ranije, uz dostavljanje adekvatnih dokaza o nastalim promjenama zbog kojih je vještačenje ponovo potrebno uraditi. Navedeno podvlačimo posebno u slučaju autizma, te progresivnih oštećenja ili sticanja novih u slučaju bilo koje osobe.
Počev od 1. jula 2026, jedinstveno vještačenje biće obavezno za sve nove podnosioce zahtjeva za ostvarivanje prava po osnovu invaliditeta u različitim oblastima. Osobe koje steknu status upisuju se u Registar lica sa invaliditetom koji sadrži lične podatke, informacije o stepenu i vrsti oštećenja, funkcionalnom statusu, podatke o obrazovanju i zaposlenju, stepenu potrebne podrške, i dr.
Osobe s invaliditetom koje imaju utvrđen status kod Zavoda za zapošljavanje – jedine institucije koja sada donosi rješenje o statusu lica – biće u obavezi da podnesu zahtjev za jedinstveno vještačenje u roku od tri godine od početka primjene Zakona, ili u suprotnom gube status. U drugim oblastima u kojima se ostvaruju prava: obrazovanje, socijalna zaštita, boračko-invalidska zaštita, penzijsko i invalidsko osiguranje korisnici/e koji su do sada ostvarili prava nemaju obavezu da podnose zahtjeve za jedinstveno vještačenje; oni nastavljaju sa korišćenjem ostvarenih prava, ali ukoliko ne prođu postupak ne mogu ostvariti eventualno nova prava i podršku.
Podvlačimo, u skladu sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, procjena invaliditeta se nikada ne smije koristiti za ograničavanje priznavanja, uživanja ili ostvarivanja prava, već za adekvatniji pristup pravima i podršci. Sistemi za procjenu i utvrđivanje invaliditeta i njihova veza sa sistemima za upućivanje predstavljaju presudan „ulaz“ za osobe s invaliditetom u pristup individualnoj podršci, uslugama i pogodnostima za koje mogu imati pravo.
Konvencija zahtijeva da zemlje usvoje pristup zasnovan na ljudskim pravima u procjeni invaliditeta koji uzima u obzir situaciju osobe (društveni kontekst) kao i zahtjeve za individualnom podrškom. Ovo je prvi korak u reformi procjene invaliditeta, nikako dovoljan za Crnu Goru, već putokaz za sve nove procese koji po standardima ne smiju biti ispod ovog koji se postavlja kao osnova primjene modela zasnovanog na ljudskim pravima.
Komitet za prava osoba s invaliditetom navodi da, pored toga, procjena treba da bude:
- Usredsređena na funkcionisanje i potrebnu podršku, a ne samo na oštećenje;
- Dovoljno jednostavna kako bi bila pristupačna i dostupna u svim zemljama sa postojećim ljudskim resursima;
- Predvidljiva, tako da će primjena smjernica dati isti ishod ko god radi procjenu i da osobe s invaliditetom mogu da je razumiju;
- Pouzdana tako da ne dozvoljava nepravednosti/zloupotrebe i ne dovodi do mnogih potraživanja i žalbi;
- Povezana s informacionim sistemom radi lakšeg upućivanja i planiranja daljih politika.
Zaključujemo da ne bi bilo dopustivo da Vlada Crne Gore, crnogorski parlament, sudovi ili bilo koja institucija i pravni subjekt više ikada usvoje neki zakon, politiku, ili uvode i nastave sprovođenje praksi i običaja koji su suprotni Konvenciji i Zakonu. U tom cilju ostajemo aktivni u susret četvrt vijeka postojanja, prateći proces uspostavljanja i primjene novog pristupa invaliditeta i osobama s invaliditetom i porodicama.
