Na inicijativu UMHCG održan je sastanak naših predstavnika sa Ministrom saobraćaja i pomorstva gospodinom Brajovićem i njegovim saradnicima. Povod sastanka je bila namjera i cilj UMHCG da se između našeg Udruženja i resora Ministra Brajovića uspostavi saradnja na konkretnim aktivnostima koje realizuje Udruženje, prvenstveno dostupnog prevoza.
Aktivnost dostupnog prevoza UMHCG sprovodi od 2008. godine, nabavkom dostupnog kombi vozila, jedinog te vrste na teritoriji Glavnog grada i dugo vremena jedinog na teritoriji cijele Crne Gore. Ova aktivnost je prvenstveno namijenjena studentima s invaliditetom, međutim, usluge prevoza pružamo i svim drugim osobama s invaliditetom koji nam se obrate. Za ovu aktivnost UMHCG do sada nije imao nikakvu podršku od strane šire lokalne i društvene zajednice i državnih organa, osim projektne podrške od strane naših donatora.
Ministru Brajoviću smo predočili konkretne probleme sa kojima se suočavamo u implementaciji dostupnog prevoza, prije svega posljedicama koje trpe studenti s invaliditetom zbog nemogucnosti da im kombi bude na raspolaganju 12h u toku dana, koliko je njima često i potrebno, a sve usljed nedovoljne finansijske podrške i sredstava.
Ministar Brajović je pokazao razumijevanje i spremnost na saradnju i zalaganje za konkretnu podršku Udruženju koja će se ugledati u pronalaženju najboljeg i najadekvatnijeg modela da se izdvoje određena sredstva u budžetu za 2014.godinu, za ovu aktivnost koju Udruženje implementira ne samo za svoje članove i korisnike usluge već sve osobe s invaliditetom koje nam se obrate.
Gospođa Fiona Souni (Fiona Sawney) koja već duže vrijeme živi i radi u Crnoj Gori, zajedno sa svojim prijateljima iz Velike Britanije, uručila je vrijednu donaciju Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore. Radi se o električnim kolicima, velike snage koja se mogu kretati po različitom terenu što mnogo znaci korisnicima kolica, pogotovo u izrazito nepristupačnoj zemlji kakva je Crna Gora.
Fiona Souni, objašnjava razloge koje su ih motivisale da doniraju ova kolica:
“Živimo i radimo u Crnoj Gori nekih 8 godina. Za to vrijeme uvidjeli smo da, dok se vrijeme mijenja, jednakost pristupa I mogućnosti za osobe s invaliditetom u Crnoj Gori daleko su ispod standarda koji postoje u Velikoj Britaniji, a koji su opet sami po sebi daleko od idealnih. Svako ko je pokušao da organizuje bilo kakav jednodnevni izlet sa osobom koja je korisnik kolica, uvidjeće nakon samo desetak metara koliko je to teško. Mogućnost da se prošeta do grada, ode do plaže sa svojim prijateljima ili provede dan na nekim od predivnih crnogorskih planinarskih staza je i dalje samo san za većinu osoba s invaliditetom. Obzirom da radimo u Crnoj Gori I da veoma uspješno poslujemo, zajedno sa našim prijateljima iz Velike Britanije odlučili smo da na neki način vratimo nešto Crnoj Gori. Zato smo odlučili da doniramo ova terenska kolica Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore I da na taj način pokušamo da naglasimo potrebu za većom integracijom osoba s invaliditetom I isto tako omogućimo makar jednom korisniku da proširi svoje horizonte I iskusi stvari koje mi svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.’’
Donirana kolica će njihov vlasnik koristiti samo povremeno kada bude dolazio u Crnu Goru na ljetovanje. U ostalom periodu godine kolica će koristiti aktivni članovi UMHCG. Međutim, kolica mogu iznajmljivati sve zainteresovane osobe s invaliditetom ukoliko žele posjetiti neravne i strme terene ili poći na plažu. S obzirom da je trenutno UMHCG odgovoran za ispravnost kolica pod uslovom da se ona iznajmljuju odgovornost je na onome ko ih koristi.
Ukoliko ste zainteresovani da isprobate i iznajmite kolica možete se obratiti UMHCG.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) se danas obratilo Ministarstvu prosvjete, kao i upravama četiri studenstka doma u Podgorici, Nikšiću, Cetinju i Kotoru povodom Oglasa za angažovanje konsultantske firme za pripremu tehničke dokumentacije za rekonstrukciju studenstkih domova objavljenog 17.07.2013 na sajtu Ministarstva.
S obzirom da je u okviru projekta: „Visoko obrazovanje i istraživanje za inovacije i konkurentnost”, koji se finansira iz kredita Svjetske banke, predviđena rekonstrukcija studentskih domova smatramo da radovi za prilagođavanje ovih ustanova trebaju da budu prepoznati kao prioritetni za finansiranje iz sredstava ovog projekta, naveli smo u obraćanju. Podsjećamo da je Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata predviđena obaveza prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi za nesmetan pristup boravak i rad licima smanjene pokretljivosti, koja se mora ispoštovati do avgusta ove godine, posebno u slučajevima kad se objekat rekonstruiše. Takođe, Zakonom o zabrani diskriminaciji i Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, nepristupačnost javnih ustanovai i nepreduzimanje mjera za uklanjanje iste definišu se kao diskriminacija. Predstavnike Ministarstva i studenstkih domova smo podsjetili da smo na sastanku sa predstavnicima sektora za visoko obrazovanje održanom 22. februara tekuće godine (pomoćnicom ministara Muberom Kurpejović, Biljanom Mišović i Vanjom Drljević) istakli da je pristupačnost preduslov za obrazovanje i studiranje, pri čemu su predstavnice Ministarstva naglasile da će arhitektonska pristupačnost studentskih domova biti prepoznato kao prioritet od strane Ministarstva prilikom dodjele sredstava za rekonstrukciju objekata.
S obzirom da dosadašnja praksa govori u prilog činjenici da se prilikom rekonstrukcije obrazovnih objekata, a koja je finansirana iz projekta: „Energetska efikasnost u Crnoj Gori“ u iznosu od 6,5 miliona eura, nije vodilo računa o prilagođavanju i pristupačnosti objekata UMHCG smatra veoma važnim da se i javno obrati i naglasi ovaj problem, te zatraži poštovanje zakosnih obaveza. Osim što zakonska regulativa nalaže ovakvu obavezu, a Zakon o zabrani diskriminacije predviđa postupak za zaštitu od diskriminacije Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije je prepoznata i segregacija kao svaki akt, radnja ili propuštanje da se izvrši radnja, kojima se vrši prisilno ili sistemsko razdvajanje ili razlikovanje lica po nekom od osnova iz člana 2 stav 2 ovog zakona. Studentsi s invaliditetom se već godinama prilikom smještaja u domovima izdvajaju po principu segregacije, pa se i pristupačnost u tom smislu poštuje samo parcijalno a ne u potpunosti. Međutim, studenstki domovi na Cetinju i u Kotoru su u potpunosti nepristupačnost i u ovim gradovima ne mogu studirati studenti iz drugih krajeva Crne Gore Iz tog razloga smo naglasili da se mora voditi računa kako se i dalje u obrazovanju ne bi učenici i studenti s invaliditetom razdvajali po principu segregacije i diskriminisali. U tom cilju stojimo na raspolaganju i Ministarsvu i upravama studenstkih domova, u suprotnom, to jest ukoliko se ne preduzmu radnje u cilju prilagođavanja studentskih domova svaki student s invaliditetom će imati osnova da pokrene postupak za zaštitu od diskriminacije u čemu će imati našu svesrdnu podršku.
Obavještavamo javnost da su Marina Vujačić i Miroslava-Mima Ivanović ispred Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore prisustvovale sjednicama Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport 9. i 16 jula, na kojima je raspravljano o setu Zakona iz oblasti obrazovanja (Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gimnaziji, Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju i Prijedlog Zakona o visokom obrazovanju). Ovom prilikom, zbog nepristupačnosti zgrade Skupštine Crne Gore Marina i Mima su bile žrtve diskriminacije, o čemu je 8. i 10. jula Miroslava-Mima Ivanović mail-om obavijestila predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića i zatražila hitan sastanak. S obzirom da nije bilo odgovora na poslate mailove, 16. jula je predat i pisani dopis u kome se zahtijeva sprovođenje mjera radi prilagođavanja zgrade Skupštine Crne Gore, jer će u suprotnom Miroslava-Mima Ivanović zatražiti sudsku zaštitu svojih prava. Želimo istaći i zahvaliti se članovima Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport koji su jednoglasno podržali predlog predsjednice Odbora Mr Branke Tanasijević, da se ovaj Odbor obrati Kolegijumu u cilju rješavanja pomenutog problema. Napominjemo da se na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom može pokrenuti tužba zbog nepristupačnosti javnih ustanova i nepreduzimanja radnji za otklanjanje iste, u roku od tri mjeseca po pretrpljenoj diskriminaciji. Zakonom o uredjenju prostora i izgradnji objekata definisan je rok za prilagodjavanje objekata u javnoj upotrebi, koji ističe u avgustu ove godine. U skladu sa svim navedenim želimo se jos jednom zahvaliti članovima Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport i izraziti spremnost za dalje zalaganje za preduzimanje mjera u cilju arhitektonskog prilagđjavanja zgrade Skupštine Crne Gore. Nadamo se da če institucija u kojoj je usvojen set zakona kojima se obezbjeđuju ljudska prava osoba s invaliditetom, posebno Ustav Crne Gore, u čijem se članu 68 jemči posebna zaštita lica s invaliditetom iste zakone ispoštovati u praksi.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je povodom izmjena i dopuna zakona iz oblasti obrazovanja i to: Predloga Zakona o izmjenama i dopunama Opštem Zakonu o obrazovanju i vaspitanju, Predlogu Zakona o imalo svoju predstavnicu u Ranoj grupi za izradu Novog Zakona o visokom obrazovanju, Predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju i Predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gimnaziji kao i na Predlog Zakona o visokom obrazovanju, pripremilo Predlog amandmana koji su danas upućeni članicama i članovima Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport.
Iako je Predlog Zakona o visokom obrazovanju u dijelu koji se tiče studenata s invaliditetom značajno unaprijeđen, jer je UMHCG imalo i predstavnicu Radne grupe koja je od početka učestvovala u izradi ovog Zakona u konačnoj verziji Predloga koji je Vlada utvrdila postoji još prostora za unapređenje odredbi, pa je stoga UMHCG pripremio amandmane.
Opšti stav UMHCG je da ostale Zakone u značajnoj mjeri treba unaprijediti jer svi ostali zakoni sadrže dismriminatorne norme koje se odnose na obrazovanje učenika s invaliditetom. Osim toga Predložene izmjene i dopune u dijelu koji se odnosi na učenike s invaliditetom uopšte nijesu unaprijeđene i ne definišu obavezu nadležnog ministarstva niti obrazovnih institucija da obrazovanje, odnosno obrazovni proces prilagode učenicima s invaliditetom i da im stvore nesmetane uslove za pohađanje nastave, servise podršlke i slično, već se u Predlozima ovih zakona može samo vidjeti puko pominjanje učenika s invaliditetom pri čemu se koristi nekorektne, omalovažavajuća terminologija, koje ne dovode do poboljšanja opštih i osnovnih uslova u praksi.
Sve predloge amandmana možete preuzeti ukoliko kliknete na linkove ispod:
Predlog amandmana na Predlog Zakona o visokom obrazovanju;
Predlog amandmana na Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Opšteg Zakona o obrazovanju i vaspitanju;
Predlog amandmana na Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju;
Predlog amandmana na Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gimnaziji.
Obavještavamo javnost da je UMHCG nastavio uspješnu saradnju sa Bankom hrane kroz donacije koje je ova fondacija uručila korisnicima usluga UMHCG-a. Ukupno 168 kg hrane i higijenskih sredstava je donirano za 12 korisnika usluga UMHCGa čija su porodična primanja znatno ispod prosječnih (među kojima su i oni koji uopšte nemaju primanja). Donaciju osnovnih namirnica i higijenskih sredstava (brašna, šećera, ulja, pirinča, tjestenine i deterdženta za suđe ili šampona za kosu) Banka hrane Crne Gore realizuje u saradnji sa Delhaize MNE- poznatiji kao MAXI.
Zahvaljujemo se ovom prilikom Banki hrane na iskazanoj spremnosti, kao i pažnji koja i ovog puta usmjerena na socijalno ugrožene članove društva.
UMHCG i Banka hrane očekuju nastavak uspješne saradnje u cilju zadovoljavanja osnovnih životnih potreba osoba s invaliditetom i ukazivanja da se posebno socijalno ugrožene osobe ne smiju zaboraviti od strane društva i države.
UMHCG je u saradnji sa crnogorskim Univerzitetima u okviru projekta: „Podrška i inkluzija studenata s invaliditetom u visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori“, podržanog kroz Tempus program Evropske unije, otvorio Kancelariju za savjetovanje. Kancelarija predstavlja resursni centar za studente s invaliditetom sa crnogorskih univerziteta, gdje će studenti s invaliditetom imati mogućnost da dobiju svu neophodnu podršku i informacije vezane za njihovo studiranje.
Stoga se, radi poboljšanja položaja mladih u oblasti obrazovanja i pružanja šansi i mogućnosti svima, obraćamo svim budućim studentima s invaliditetom da se obrate Udruženju, kako bi im UMHCG pomogao prilikom upisa na željeni fakultet i bili na usluzi dalje tokom studiranja, odnosno obrazovanja.
Takođe, napominjemo da je naša predstavnica Miroslava – Mima Ivanović članica Radne grupe za izradu Novog Zakona o visokom obrazovanju. Udruženje se posredstvom Mime bori za regulisanje besplatnog školovanja za studente s invaliditetom i za stvaranje jednakih uslova i šansi u visokom obrazovanju za sve studente.
Podjećamo da Univerziteti već potencijalne studente s invaliditetom upućuju na kancelariju Udruženja. Takođe je Univerzitet Mediteran danas raspisao I upisni rok i objavio da će lica s invaliditetom uz preporuku UMHCGa biti oslobođena od školarine.
Napomena:
UMHCG od svog osnivanja, u okviru aktivnosti, sprovodi program za obrazovanje. Program za obrazovanje obuhvata Studentski servis, praćenje i predlaganje izmjena legislative, pokretanje inicijativa za prilagođavanje obrazovnih institucija… Pored navedenih aktivnosti Udruženje kontinuirano sprovodi edukativne aktivnosti i istraživanja o položaju i uslovima za obrazovanje osoba s invaliditetom.
Studentski servis studentima s invaliditetom omogućava: upis na fakultet, oslobađanje od plaćanja školarine, dostupnu literaturu, pomoć pri sređivanju studentskog kredita, dobijanju studentskog smještaja, pružanje raznih informacija u vezi studiranja, itd. U protekloj godini smo inicirali upis, omogućavanje besplatnog školovanja i smještaja u studentski dom za sve studente koji su nam se obratili. Osnovni pokazatelj uspjeha jeste i trenutni broj studenata na fakultetima u Crnoj Gori. Iako su za unapređenje položaja i ravnopravan tretman studenata s invaliditetom potrebni dodatni napori, evidentno je da se sve veći broj OSI odlučuje za visoko obrazovanje.
U konkurenciji 2000 projekata iz 13 zemalja regiona srednje, istočne i jugoistočne Evrope, dvije organizacije iz Crne Gore takmiče se za Nagradu ERSTE Fondacije za društvenu integraciju 2013. Zajedno sa 130 organizacija bore se za ukupan fond nagrada od 610.000 eura.
Ove godine će po četvrti put biti dodijeljena Nagrada ERSTE Fondacije za društvenu integraciju, za najbolje projekte iz oblasti društvene integracije u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Evrope: Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Moldaviji, Rumuniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu.
Riječ je o inovativnim i održivim projektima koji konkretnim rezultatima doprinose društvenoj integraciji marginalizovanih grupa, kao što su etničke manjine, osobe sa invaliditetom ili mentalnim poteškoćama, pripadnici LGBT populacije, djeca, stariji, žene, beskućnici, siromašni i druge grupe koje traže ravnopravnije mjesto u društvu.
Sljedeći projekti i organizacije iz Crne Gore se nalaze u užem izboru za Nagradu:
§ Studentski servis – Udruženje mladih sa hendikepom, Podgorica
§ Poludnevni boravak za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju – Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade“, Pljevlja
Pored nagrade u ukupnom iznosu od 610.000 eura koje će među sobom podijeliti 33 pobjedničke organizacije, sve organizacije koje su ušle u uži izbor će postati članice mreže nevladinih organizacija ERSTE Fondacije, gde će razmjenjivati znanja i iskustva i osnažiti sopstvene kapacitete na polju odnosa s javnošću, prikupljanja novčanih sredstava, društvenog preduzetništva, kao i mnoge druge.
Za dvije nedjelje Beč će postati mjesto susreta kreatora promjena iz 13 zemalja centralne i jugoistočne Evrope! Pogledajte kako izgleda biti dio projekta Nagrada za društvenu integraciju ERSTE Fondacije! Za sve koji prate naš rad: vrijeme je da držimo palčeve finalistima!
Povodom navoda u tekstu „Jednake šanse za sve“, objavljenog u DN Pobjedi, u rubrici Društvo 11. strana, koje je iznio g. Goran Kuševija, pomoćnik Ministra rada i socijalnog staranja, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Institut alternativa (IA) u ovom reagovanju još jednom argumentuju razloge zbog kojih smatraju da je potrebno izraditi novi Predlog Strategije.
U uvodnom dijelu teksta se navodi :„Ministarstvo rada i socijalnog staranja zaključilo je u ponedjeljak 10 juna, javnu raspravu o strategijama trogodišnjeg razvoja socijalne zaštite djece i starih lica.“. Međutim, UMHCG ističe da je Ministarstvo raspisalo javni poziv za konsultacije koje su počele danom objavljivanja poziva, 27. maja, sa rokom od 15 dana. U toku konsultacija je održan samo jedan okrugli sto- 04. juna i to u Podgorici, dok je, po saznanju UMHCG, dogovor Radne grupe bio da se održi i okrugli sto za sjevernu regiju Crne Gore, i to u Bijelom Polju. Ovim, svakako kratkim rokom, kao i kršenjem primjera dobre prakse da konsultacije budu potpuno transparente i dostupne svima, je ovog puta izostavljen.
UMHCG se apsolutno ne slaže sa konstatacijom da su prihvaćene normative i standardi međunarodnih dokumenata i konvencija, jer međunarodni dokumenti i konvencije proizilaze iz ozbiljne i temeljne analize stanja i potreba, odnosno cilja koji definišu, za razliku od Predloga ove Strategije, koja se, ponavljaju, pisala kao da se takav dokument po prvi put radi. Predlog Strategije ne sadrži izvještaj o uticaju prethodne strategije, problemima koji su se pojavili tokom realizacije prethodne Strategije, kao i rezultatima primjene ukoliko ih je bilo. Sličnu primjedbu je u svojim komentraima Ministarstvu dostavio i IA koji smatra da se nigdje u predlogu Strategije ne navode rezultati dugogodišnjeg procesa refome socijalne i dječije zaštite, posebno kada je u pitanju razvoj socijalnih usluga. UIA navode da ni predložene mjere za ostvarivanje posebnih ciljeva donošenja strategije nisu adekvatno obrazložene niti su obrazloženi očekivani efekti njihove primjene.
Takođe, ostaje nejasno kako pomoćnik ministra Goran Kuševija očekuje „da se ovim strateškim dokumentima obezbjeđuje adekvatan nivo socijalne i dječije zaštite, stvaraju se jednake mogućnosti za sve građane, zabranjuje se socijalno isključivanje i diskriminacija“, kad pojedine socijalno ugrožene grupacije nijesu ni obuhvaćene ovih dokumentom (na primjer beskućnici). IA je u komentarima, između ostalog, ukazao da Strategija kao posebnu mjeru koja bi unaprijedila položaj ove populacije ne sadrži izradu analize kako bi se utvrdio tačan broj beskućnika.
U Predlogu Strategije se navodi da se nedostaci postojećeg sistema, prije svega, odnose na:
a) nedefinisanost indikatora za prepoznavanje socijalnih grupa kojima su najpotrebniji različiti vidovi materijalne i druge podške;
b) nepostojanje valjanog sistema praćenja socijalno-zaštitnih potreba stanovništva i evidencije preduzetih mjera zaštite.
Osim navedenog u predloženom dokumentu ne postoji nijedan kvalitativan indikator praćenja realizacije ove strategije, niti podatak da je urađena bilo kakva analiza koja bi ukazala na potrebe stanovništva iako je ta aktivnost bila predviđena prethodnom Strategijom. UMHCG i IA smatraju da se mora posvetiti veća pažnja i definisanju ovih indikatora kako bi se odgovorilo na potrebe stanovništva i argumentovale tvrdnje da su stvorene jednake mogućnosti za sve. Smatramo da argument pomoćnika Ministra da se: „strategija morala donijeti“ nema dovoljnu težinu ako uzmemo u obzir da se Strategija morala usvojiti još u decembru 2012. godine, prije usvajanja novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Dodatno, smatramo da nije „samo formalnost da je uskladimo sa novim Zakonom“ , jer predlog Strategije zasniva na odredbama Zakona iz 2005. godine koji uskoro neće važiti. Na taj način se dugoročni prioriteti u oblasti socijalne i dječje zaštite zasnivaju na odredbama zakona koji nije uskađen sa osnovnim reformskim ciljevima socijalne i dječje zaštite. Površan pristup prilikom izrade predloga Strategije potvrđuje i činjenica da su rokovi za realizaciju predloženih mjera iz akcionog plana u potpunom neskladu sa rokovima za izradu podzakonskih akata predviđenim novim Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
Činjenicama iznijetim u ovom saopštenju UMHCG i IA još jednom apeluju na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da izradi novi predlog Strategije koji će biti usklađen sa novim Zakonom. Usvajanjem postojećeg Predloga kao nacionalnog strateškog dokumenta bi se unijela nepotrebna konfuzija i dovela u pitanje istinska najmera Ministarstva rada i socijalnog staranja da sistem socijalne i dječje zaštite reformiše i unaprijedi kvalitet života građana Crne Gore, posebno socijalno ugroženih grupa.
za UMHCG – Marina Vujačić
za IA- Dragana Radović
Povodom Predloga Strategije razvoja sistema socijalne i dječije zaštite za period 2013.-2017. godine poslali smo saopštenje za javnost u kojem smo izrazili svoje nezadovoljstvo tekstom Predloga. Naime, UMHCG smatra da je početna i polazna osnova pisanja Strategije potpuno pogrešna i pomalo besmislena. Strategija kao dokument nije mogla i smjela da proizađe iz Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, već je jedna mjera prethodne Strategije trebalo da bude usvajanje Novog Zakona. Samim tim već bi imali Novi Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je rezultat prethodne Strategije, a i novu Strategiju čiji će predmet biti definisanje mjera i aktivnosti koje će doprinijeti mnogo većem obimu i razvoju različitih vrsta socijalnih usluga. Ovakvim pristupom su sva pravila dobre prakse prekršena na način što je Zakon koji je trebao da proistekne iz prethodne Strategije usvojen u vremenu kada je istekao period njene implementacije, a da pritom javnosti nijesu poznati rezultati iste. Samim tim uvodni dio Strategije mora da se sastoji od izvještaja o realizaciji prethodne Strategije, sa akcentom na pozitivne zaključke i rezultate ukoliko ih je bilo, kao i akcentom na nedostatke i propuste realizacije prethodne Strategije u praksi. Zatim, uvodni dio je trebao da se sastoji od uticaja prethodne Strategije i samim tim i zaključaka na kojima je trebala da počiva nova Strategija. Dodatno nedostaje sveobuhvatno istraživanje kojim je trebalo da se dođe do ukupne baze podataka o korisnicima usluga i ciljnoj grupi, o socijalnom i materijalnom statusu, o pružanim i nedostajućim servisima podrške, o starosnoj, polnoj strukturi i svim drugim bitnim osobenostima. Istraživanjem su trebali da se dobiju svi neophodni podaci iz kojih bi takođe mogle da proizađu brojne mjere. Tako uvodni dio Predloga nove Strategije ne bi skoro u cjelosti bio prepisan iz prethodne već bi sadržao sve ove podatke i informacije. Strategija ni u kom dijelu ne smije da se oslanja, poziva i citira stari Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je nevažeći, a da se onda u nekim djelovima bukvalno prepisuje novi Zakon. Pitamo se kako se misli usvojiti nova Strategija posle novog Zakona o socijalnoj i dječlijoj zaštiti sa dijelom u kojem se poziva i govori o nevažećem Zakonu i to u sadašnjem vremenu kao da je Zakon i dalje na snazi Šta je suština takvog pristupa? Kakav značaj ima Strategija koja se poziva na stari Zakon? Dodatno mjere koje su definisane ovom strategijom su trebale da budu rezultat prethodne Strategije, jer je neozbiljno da se od 2008. godine ne posjeduje socijalni karton, baza podataka i razvoj informacionog sistema, potrebe građana za uslugama u socijalnoj i dječjoj zaštiti i sl.
Dodatno izradu Strategije je trebalo započeti sredinom prošle godine dok je još važila stara i završiti i usvojiti u decembru mjesecu prošle godine kako bi se počela implementirati od početka 2013. godine, a ne druge polovine 2013. ili čak 2014. godine. Osim toga, Strategija ne prepoznaje sve socijalno ugrožene grupacije kao što su beskućnici i korisnici psihoaktivnih supstanci. U ključnim indikatorima uticaja za praćenje i ocjenjivanje uspješnosti ne postoji nijedan kvalitativan indikator.
Zbog stavljanja akcenta na suštinu i pristup u pisanju dokumenta ovdje nijesmo željeli ulaziti u dublju analizu sadržaja Predloga. Zbog svega navedenog zaključujemo da je veoma teško, skoro nemoguće popraviti postojeći tekst Strategije ukoliko se ne shvati i ne prihvati da je polazna osnova Strategije pogrešna, zbog čega tražimo povlaćenje Predloga Strategije i vraćanje na početni nivo, kako bi se sveobuhvatnije i ozbiljnije pristupilo izradi ovako važnog dokumenta.
Nakon detaljnijeg čitanja Nacrta Akcionog plana za poglavlje 23. uvidjeli smo da su definisane mjere u ovom Nacrtu, samo prepisane mjere iz drugih Akcionih planova, kao što su Akcioni plan za implementaciju Strategije za integraciju osoba s invaliditetom za 2013. godinu i Akcioni plan zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za 2013. godinu. Samim tim kao ključni nosilac najvećeg broja aktivnosti u oblasti koja se tiče osoba s invaliditetom se prepoznaje Ministarstvo rada i socijalnog staranja, što u suštini znači da se pitanja i prava osoba s invaliditetom, sa aspekta institucija sistema, posmatraju kao pitanja socijalne zaštite, a ne kao pitanja ljudskih prava. Ovako definisane mjere ne dovode do suštinskih i značajnih promjena u praksi, i jasno govore o tome da se pravima osoba s invaliditetom ne želi prići temeljno i cjelovito, pa time ni doprinjeti većem nivou poštovanja i ostvarivanja istih. Dodatno najveći broj mjjera definisanih u poglavlju 23. u susštini treba da se definiše u poglavlju 19. Socijalna politika i zapošljavanje, a da se u Akcionom planu za poglavlje 23 definišu nove mjere.
Osim navedenog neke mjere su definisane tako da nije jasna namjera i cilj istih, pa tako ni indikatori i u krajnjem rezultati. Sve to je dovelo do prepisivanja već postojećih obaveza državnih organa i nespremnosti da se preuzmu neke nove aktivnosti i mjere kako bi se postiglo primjetno poboljšanje u praksi.
Uprkos isticanju Evropske komisije da: „pristup zgradama predstavlja razlog za zabrinutost“, u Nacrtu Akcionog plana ne postoji ni jedna mjera koja govori o tome da je u najkraćem roku neophodno ispoštovati zakonsku obavezu u cilju prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi.
Dodatno u uvodnom dijelu ovog dokumenta su izostavljene sve informacije koje je bilo neophodno istaći kako bi se ukazalo na neophodnost definisanja novih i konkretnih mjera, pa tako je izostavljena informacija da je Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti povučen u januaru mjesecu iz skupštinske procedure, kao i razlozi njegovog povlačenja, ali je navedena mjera da će se ovaj Zakon usvojiti i to kao nosioci aktivnosti su prepoznate između ostalog i NVO, iako nije bilo javnih konsultacija od momenta od kada je zakon u januaru povučen iz procedure. Izostala je informacija o tome da je Vlada donijela Odluku o prestanku važenja Odluke o obrazovanju Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, a u tekstu se navodi kako ovaj Savjet „ima veoma važnu ulogu u cilju praćenja implementacije novih zakonskih okvira i unaprijeđenja institucijalnog sistema“. Takođe je ovakva Odluka kao i namjera da se potpuna nadležnost Savjeta prenese u Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u potpunosti suprotna preporuci iz Izvještaja Evropske komisije, koja glasi:3.8.2. POBOLJŠATI ZAŠTITU I PRIMJENU PRAVA LICA S INVALIDITETOM, UKLJUČUJUČI JAČANJE RELEVANTNIH SAVJETA I NASTAVAK DEINSTITUCIONALIZACIJE GDJE JE TO MOGUĆE.
Takođe nedostaje informacija da nijesu doneseni svi podzakonski akti Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom, kao što je Pravilnik o grant šemama, a kao mjera se propisuje finansiranje grant šema…
Komentari na Nacrt Akcionog plana za poglavlje 23 su danas poslati predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, i Ministarstva pravde. Iskreno se nadamo da će se isti ozbiljno razmotriti od strane članova Radne grupe, kao i uvažiti u cilju unapređenja dokumenta.
Tim UMHCG-a.
Povodom izrade Predloga Zakona o visokom obrazovanju čiji je predlagač Ministarstvo prosvjete, a u kojem učestvuje i predstavnica UMHCG-a, želimo da informišemo javnost o nepravilnostima u procedurama izrade Zakona, nedovoljnom posvjećivanju i razmatranju, a kamoli usvajanju predloga UMHCG-a koji se odnose na prava studenata s invaliditetom.
Naime, iako UMHCG ima svoju predstavnicu u radu Radne grupe, moramo istaći da ona nije bila uključena u rad Radne grupe od početka pripreme Novog Zakona o visokom obrazovanju. Obrazloženje koje smo dobili od Ministarstva o tome zbog čega naša predstavnica Miroslava-Mima Ivanović nije bila pozvana da prisustvuje na prvom sastanku Radne grupe, bilo je da u to vrijeme još nije bila donešena Odluka o izboru poredstavnika/ce ispred NVO, kao člana/ice Radne grupe za izradu Zakona o visokom obrazovanju. Međutim, napominjemo da je Ministarstvo osim što je prekršilo rokove propisane Uredbom o načinu i postupku ostvarivanja saradnje organa državne uprave i nevladinih organizacija, prekršilo i poroceduru održavanjem prvog sastanka na kojem nije učestvovala predstavnica UMHCG-a, jer nije bio poznat pun sastav Radne grupe.
Jedini sastanak Radne grupe na kojem je prisustvovala naša predstavnica održan je 29.aprila, nakon čega su sjutri dan raspisane Javne konsultacije čiji rok ističe 20. maja. Bez obzira na insistiranje naše predstavnice da se Radna grupa okupi radi usaglašavanja Predloga Zakona sa koji će biti podržan od strane većine članova Radbe grupe Ministarstvo je objavilo Predlog Zakona na svojoj web stranici, a nakon toga obavijestilo da će se danas u 11h održati Okrugli sto u sklopu javne rasprave.
Osim proceduralnih propusta, UMHCG je posebno nezadovoljno neuvažavanjem mišljenja i predloga koji se odnose na definisanje prava studenata s invaliditetom. Uprkos obavezi Ministarstva da sve propise u oblasti obrazovanja uskladi sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom i Ustavom Crne Gore, između ostalog i terminološki, ovaj resor predlog Zakona o visokom obrazovanju pogrešno usklađuje sa ostalim zakonima u oblasti obrazovanja koristeći termin: „posebne obrazovne potrebe“. UMHCG kao i svi studenti s invaliditetom koje zastupa naša predstavnica u radu Radne grupe, nikada i nikako neće prihvatiti navedenu diskriminatornu terminologiju, jer je ona svakako u suprotnosti sa principom zasnovanim na ljudskim pravima. Ovakvim terminima vrijeđa se lično dostojanstvo i samoodređenje studenata s invaliditetom, jer se ističu njihova posebnost i potrebe u odnosu na ostatak studentske populacije.
Studenti s invaliditetom nemaju posebnu potrebu za pristupačnošću ustanova visokog obrazovanja koja bi omogućila i njihov izbor obrazovanja u skladu sa interesovanjima i koja je uslov za nesmetan i jednak pristup obrazovanju, za šta je i vezan predlog UMHCG-a da se u uslovima za osnivanje ustanove i u stavkama koje finansira osnivač definišu i uslovi za nesmetan pristu, boravak i rad licima smanjene pokretljivosti u skladu sa posebnim zakonom.
Takođe, u cilju povećanja transparentnosti kao i unapređenja kvaliteta visokog obrazovanja UMHCG insistira da u sastavu Savjeta za visoko obrazovanje mora biti i predstavnik/ca nevladinih organizacije koje se bave visokoim obrazovanjem.
U tom smislu ćemo i u daljoj proceduri insistirati na definisanju pomenutih predloga u cilju poboljšanja teksta Predloga Zakona o visokom obrazovanju.
Kao organizacija koja se više od deceniju bavi unapređenjem uslova i podsticanjem osoba s invaliditetom za sticanje visokog obrazovanja smatramo da imamo dovoljno iskustva u ovoj oblasti i da je krajnje vrijeme da se prihvate naši stavovi koji se odnose na poštovanje prava i dostojanstva studenata s invaliditetom, kroz način na koji će se oslovljavati.
Iako je normativni okvir u oblasti ljudskih prava, suzbijanja korupcije i razvoja civilnog društva unaprijeđen, nedovoljno ojačani i/ili efikasni institucionalni mehanizmi i neadekvatna primjena normativnog okvira u praksi čine stanje u ovim oblastima samo donekle prihvatljivim. Sa druge strane, stanje u oblasti reforme pravosuđa je i dalje nezadovoljavajuće. Zajednička karakteristika trenutnog stanja u svim navedenim oblastima je nedostatak političke volje da dođe do suštinskih pozitivnih promjena.
Ovo su ključni nalazi Izvjestaj Koalicije 15 NVO za praćenje toka pregovora u okviru pregovaračkog poglavlja 23, koji ima za cilj da pruži nezavisne informacije i zapažanja, prije objavljivanja Izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2013. godinu, o nivou preduzetih reformi u oblastima reforme pravosuđa, suzbijanja korupcije, zaštite ljudskih prava i razvoja civilnog društva počev od 10.oktobra 2012.godine a zaključno sa 10. aprilom 2013. godine.
Reforma Ustava neopravdano kasni, iako je neophodna za eliminaciju političkog uticaja na izbor sudija i tužilaca. Predloženim izmjenama Ustava Crne Gore nijesu obezbijeđene sve potrebne garancije protiv političkog uticaja na izbor nosilaca pravosudnih funkcija, pa će to biti neophodno obezbijediti reformom zakona poslije reforme Ustava. Ustavnopravni položaj tužilaštva je još uvijek neizvjestan – nije predloženo ko će birati tužioce, odnosno Vrhovnog državnog tužioca i kojom većinom. Takođe, nijesu obezbijeđene garancije da polovina članova Sudskog savjeta, mimo sudija, ne budu politički angažovane ili povezane osobe, pa je tako omogućen politički uticaj i ubuduće. Iako je bilo napretka, rad Sudskog i Tužilačkog savjeta još uvijek nije dovoljno transparentan. Još uvijek ne postoji pravni akt koji precizira način na koji se ocjenjuje kvalitet rada sudija, niti postoji sistem redovnog ocjenjivanja njihovog rada, koji bi obezbijedio izvjesnost u pogledu odlučivanja o napredovanju ili pozivanju na odgovornost.Posebno zabrinjavaju preduga suđenja i ukidanje presuda i po dva puta u slučajevima od posebnog društvenog značaja kao što su ratni zločini iz devedesetih (slučaj Morinj) ili organizovanog kriminala (ubistvo policijskog inspektora Šćekića iz 2005).
Praćenje stanja u oblasti suzbijanja korupcije u posmatranom periodu ukazuje na sljedeće probleme: Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacija nije dobila adekvatnu podršku Vlade Crne Gore za primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama; Državna revizorska institucija još uvijek funkcioniše u nepotpunom sastavu svog Senata; proces popunjavanja sistematizovanih mjesta u oblasti unutrašnje revizije teče sporo; odsustvo pravosnažnih odluka za korupciju u javnim nabavkama; sistem naplate koncesija nije adekvatan; sistem zaštite lica koja prijavljuju korupciju („zviždači“) nije na zadovoljavajućem nivou.
Rast broja prijavljenih slučajeva diskriminacije i nepostojanje pravosnažnih presuda u slučajevima diskriminacije; nedjelotvorno istraženi i procesuirani slučajevi napada na novinare; promocija nekažnjivosti mučenja i drugog zlostavljanja; nezadovoljavajući stepen primjene Zakona o rodnoj ravnopravnosti i neefikasna implementacija Strategije za suzbijanje nasilja u porodici (2011.-2015.);osobe sa invaliditetom se i dalje suočavaju sa ograničenim pristupom objektima u javnoj upotrebi, zdravstvenoj zaštiti, pristupu obrazovanju na svim nivoima te adekvatnom stručnom osposobljavanju i zapošljavanju; nerazumijevanje potrebe zaštite identiteta LGBT osoba pred sudom; nepostojanje platforme na nacionalnom nivou za zaštitu lica koja se bave seksualnim radom, posebno težak položaj romske i egipćanske populacije i interno raseljenih lica; nedostupnost besplatne pravne pomoći građanima/kama koji usled materijalnog položaja ne mogu ostvariti besplatnu pravnu pomoć u svim postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obavezama- samo su neki od identifikovanih problema u oblasti ljudskih prava u posmatranom periodu.
Vlada pokazuje spremnost da sarađuje sa civilnim sektorom na formalnoj ravni, međutim, još uvijek ne postoji suštinsko razumijevanje potrebe za saradnjom i investiranjem u nevladin sektor.
Izvještaj sadrži i konkretne preporuke kao nužne preduslove za otvaranje pregovaračkog poglavlja 23. Takođe, ovaj dokument sadrži ipreporuke Evropskoj komisiji za unaprjeđenje pristupa u izvještavanju o napretku Crne Gore, pružanje doprinosa obezbjeđivanju potpune transparentnosti pregovaračkog procesa te preduzimanju specifičnih mjera na polju reforme pravosuđa, borbe protiv korupcije i zaštite ljudskih prava u skladu sa njenim nadležnostima.
Izvještaj potpisuje 15 organizacija, članica Koalicije: Akcija za ljudska prava, Anima-Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Centar za antidiskriminaciju EKVISTA, Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), Centar za monitoring (CEMI), Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Centar za ženska prava, Evropski pokret u Crnoj Gori, Institut alternativa, Institut socijalne inkluzije, Juventas, LGBT Forum Progres, Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore.
Naše dvije organizacije se i dalje zalažu za povlačenje Predloga zakona o socijalnoj i dječjoj iz skupštinske procedure uz obaveznu doradu istog u konsultacijama sa civilnim sektorom. U tom smislu podržavamo amandmane koje su predložili SNP i Pozitivna Crna Gora, jer se odnose na nedostatke Predloga Zakona kojima se i mi protivimo.
Norme Predloga Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojeg je predložila Vlada, a koje se odnose na osobe s invaliditetom su napisane u duhu tzv. medicinskog pristupa pitanju invaliditeta. Ovaj pristup između ostalog ističe nesposobnost ovih osoba i invaliditet tretira kao individualni problem. Rješenje problema invaliditeta vidi u izlečenju, boravku u kući ili ustanovi, pa tako definiše i ograničena prava. Slično tome, u malo „ublaženoj“ varijanti amandmane je predložila Socijademokratska partija Crne Gore.
Međutim, amandmani koje je predložio SDP su u suštinskoj suprotnosti sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, i ne samo u suprotnosti sa Konvencijom, već i u suprotnosti sa samim ciljem Predloga Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, i u suprotnosti sa definicijom invaliditeta u svim drugim značajnim pravnim aktima. Predlog amandmana SDP-a koji se odnosi na mijenjanje člana 32, stava 1, a koji glasi:“Pravo na ličnu invalidninu ima lice kod koga je utvrđen procenat invaliditeta veći od 70%, i koje se ne može osposobiti za samostalan život i rad“, je jako diskriminatornan i suprotan zabrani diskriminacije po osnovu invaliditeta. Ovakvo definisanje „teškog invaliditeta“ od 70 procenata je nelogično i nije usklađeno sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, u kojem se pod osobom sa teškim invaliditetom tretira osoba sa 50 i više procenata, a ostvarivanje prava po osnovu invaliditeta se ne povezuju sa radnom ne/sposonošću, već upravo sa procentom invaliditeta.
Naglašavamo da invaliditet proističe iz interakcije osoba sa oštećenjima sa okolinskim barijerama i barijerama koje se odražavaju u stavovima zajednice, a otežavaju puno i efektivno učešće osoba sa invaliditetom u društvu na osnovu jednakosti sa ostalim članovima tog društva.
To znači da se invaliditet ne smije i ne može vezivati za radnu ne/sposobnost, a da se ostvarivanje prava na ličnu invalidninu i njegu i pomoć drugog lica treba vezivati za sadejstvo oštećenja (fizičkog, intelektualnog, mentalnog i senzornog) sa barijerama u društvu.
Pored toga što Ustav Crne Gore jemči posebnu zaštitu lica s invaliditetom, njime se definiše i primat međunarodnih ratifikovanih pravnih akata nad domaćim, te se tako nameće obaveza države da sve Zakone uskladi sa Ustavom i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.
Veoma bitna grupa prava po ovom Zakonu su pravo na ličnu invalidninu i pravo na njegu i pomoć drugog lica, koja se nikako ne trebaju vezivati za materijalni status i položaj pojedinca, odnosno lica s invaliditetom, već se trebaju izdvojiti u posebnu grupu, koja se može nazvati kompezaciona prava po osnovu invalidnosti. U Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti nijesu definisani ciljevi pojedinih grupa prava iz zakona, kao što su cilj usluga socijalne i dječije zaštite, cilj osnovnih materijalnih davanja i cilj kompezacionih prava. Ovakvo definisanje ciljeva bi u praksi uzrokovalo bolju kontrolu primjene zakona i mjerljivost rezultata, odnosno proizvelo bi jasne indikatore kako za prevazolaženje nepovoljne materijalne situacija, tako i za osposobljavanje i podsticanje za samostalan i produktivan život i rad osoba s invaliditetom, što je i opšti cilj Predloga Zakona. Iz tog razloga lična invalidnina i njega i pomoć drugog lica ne trebaju biti socijalna davanja čiji je cilj isuviše opšt i generalan, već su to kompezaciona prava koja se ostvaruju po osnovu invalidnosti, a prvenstveno zbog neravnopravnog položaja osoba s invaliditetom, odnosno barijera u društvu koje onemogućavaju osobe s invaliditetom u punom i efektivnom učešću u društvenoj zajednici. Iz tog razloga visinu lične invalidnine i njege i pomoći drugog lica treba određivati u odnosu na procente invaliditeta.
Stoga pozivamo Socijaldemokratsku partiju da preformuliše amandman koji se odnosi na izmjene člana 32 i da isti uskladi sa navedenim obrazloženjem ili da isti povuče, jer se njime, u krajnjem, ne poštuju ni stavovi organizacija osoba s invaliditetom.
za Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore
Izvršna direktorica
Marina Vujačić
za Savez slijepih Crne Gore
Izvršni direktor
Goran Macanović
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) daje potpunu i svesrdnu podršku Proglasu koje je uputilo Udruženje roditelja u saradnji sa Animom, Akcijom za ljudska prava, Cemijem, Centrom za ženska prava, Evropskim pokretom u Crnoj Gori, Juventasom, Sigurnom ženskom kućom i SOS telefonom Nikšić, a povodom Predloga Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
Apsolutno smo saglasni sa Proglasom nevladinih organizacija i sa inicijativom roditelja i u tom smislu iskazujemo ogromno nezadovoljstvo Predlogom Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Iz tog razloga smo se jutros obratili Roditeljima sa ciljem pružanja podrške i molbom da se naši osnovni predlozi uvrste u tekst Proglasa.
S toga smo Udruženju Roditelja uputili tekst koji smo uskladili sa tekstom Proglasa, sljedeće sardžine:
„Pravo na ličnu invalidninu i njegu i pomoć drugog lica će se tretirati, kao i ostala materijalna davanja, a ne kao kompezaciona prava po osnovu invaliditeta. S toga će ova prava ostvarivati samo osobe sa „teškim invaliditetom“ odnosno osobe kojima je „zbog tjelesnih, mentаlnih, intelektualnih ili senzornih oštećenjа ili promjena u zdravstvenom stanju neophodna njega i pomoć da bi imalo obezbijeđen pristup zadovoljavanju potreba“ i to u fiksnim iznosima, bez obzira na realne potrebe. Osim toga pravo na njegu i pomoć drugog lica treba da ima za cilj stvaranje uslova za samostalan život, a prepreke koje osoba s invaliditetom ima u cilju samostalnog življenja nijesu uzrokovane invaliditetom već sadejstvom tjelesnih, mentаlnih, intelektualnih ili senzornih oštećenjа sa barijerama i preprekama u društvu. Osnov po kojem se ostvaruje ova prava će biti materijalni položaj i situacija, a ne društveni položaj, što nije u skladu sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom. Osim toga smještajem u ustanovu duže od 60 dana gubi se pravo na ličnu invalidninu.
Uprkos članu 7, stav 1, tačka 2) koji propisuje zabranu diskriminacije po osnovu invaliditeta pravo na materijalno obezbjeđenje porodice neće ostvarivati sve osobe s invaliditetom, odnosno osobe s invaliditetom koje su završile obrazovanje po redovnom programu i to samo pet godina od dana završetka školovanja, a ne pet godina od dana ostvarivanja ovog prava. Ovo znači da ako je neka osoba završila školovanje prije četiri godine, a ovo pravo ostvaruje od ove godine, ostvarivaće ga još godinu dana, a ne pet narednih godina.
Visina materijalnog obezbjeđenja porodice, lične invalidnine i njege ipomoći drugog lica biće neopravdano niske, bez obzira na specifičan iugrožen položaj kategorija građana koji ostvaruju ova prava i to u fiksnim iznosima bez obzira na rast troškova života i/ili ukupnog standarda građana/ ki, a ne u procentualnim iznosima u odnosu na prosječni lični dohodak.“
Osim toga UMHCG je u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore opet uputilo Amandmane na Predlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji se nalazi u Skupštinskoj proceduru. Amandmani sa propratnim pismom su upućeni Predjedniku Skupštine Crne Gore, g-dinu Ranku Krivokapiću, Sekretaru Skupštine g-dinu Damiru Davidoviću, Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje, kao i svim poslaničkim klubovima.
Osnovni cilj slanja amandmana je unapređenje teksta Zakona, koji se prvenstveno odnosi na ciljeve i svrhu pojedinih grupa prava, odnosno prava koja će po ovom Zakonu ostvarivati određene ciljne grupe.
Veoma bitna grupa prava po ovom Zakonu su pravo na ličnu invalidninu i pravo na njegu i pomoć drugog lica, koja se nikako ne trebaju vezivati za materijalni status i položaj pojedinca, odnosno lica s invaliditetom, već se trebaju izdvojiti u posebnu grupu, koja se može nazvati kompezaciona prava po osnovu invalidnosti. U Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti nijesu definisani ciljevi pojedinih grupa prava iz zakona, kao što su cilj usluga socijalne i dječije zaštite, cilj osnovnih materijalnih davanja i cilj kompezacionih prava
Ovakvo definisanje ciljeva bi u praksi uzrokovalo bolju kontrolu primjene zakona i mjerljivost rezultata, odnosno proizvelo bi jasne indikatore kako za prevazolaženje nepovoljne materijalne situacija, tako i za osposobljavanje za samostalan i produktivan život i rad osoba s invaliditetom. Iz tog razloga lična invalidnina i njega i pomoć drugog lica ne trebaju biti socijalna davanja čiji je cilj isuviše opšt i generalan, već su to kompezaciona prava koja se ostvaruju po osnovu invalidnosti, a prvenstveno zbog neravnopravnog položaja osoba s invaliditetom, odnosno barijera u društvu koje onemogućavaju osobe s invaliditetom u punom i efektivnom učešću u društvenoj zajednici. Iz tog razloga visinu lične invalidnine i njege i pomoći drugog lica treba određivati u odnosu na procente invaliditeta.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je opet uputilo Amandmane na Predlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji se nalazi u Skupštinskoj proceduru. Amandmani sa propratnim pismom su upućeni Predjedniku Skupštine Crne Gore, g-dinu Ranku Krivokapiću, Sekretaru Skupštine g-dinu Damiru Davidoviću, Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje, kao i svim poslaničkim klubovima. Amandmani su upućeni nakon sjedinice Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, odnosno nakon prezentovanja istih od strane predstavnika UMHCG-a.
Osnovni cilj slanja amandmana je unapređenje teksta Zakona, koji se prvenstveno odnosi na ciljeve i svrhu pojedinih grupa prava, odnosno prava koja će po ovom Zakonu ostvarivati određene ciljne grupe.
Kako je Predlog Zakona u januaru mjesecu povučen iz Skupštinske procedure, uprkos mnogobrojnim kritikama od strane NVO, isti je vraćen na doradu bez konsultacija sa predstavnicima civilnog društva. S obhzirom na tu činjenicu Udruženje je u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore podnijelo predlog Amandmana na Predlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
Obavještavamo Vas da kancelarije UMHCG-a neće raditi od 01. – 07 maja. Istovremeno svim korisnicima usluga, prijateljima, kolegama i saradnicima želimo srećne i uspješne praznike. Za sve informacije i hitne intervencije i inicijative tokom praznika možete kontaktirati Izvršnu direktoricu, Marinu Vujačić na +382 69 385 976 u vremenu od 12.00-17.00h.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore želi da informiše javnost i podijeli radost povodom 28. aprila, Svjetskog dana pasa vodiča. Osim već postojećih korisnika pasa vodiča/pomagača, ovu vrstu asistencije čekaju još 3 osobe s invaliditetom iz Crne Gore, koje se prošle ili započele proces procjene (ispunjenosti uslova i procjene potreba i obima potreba za ovom vrstom asistencije). Ovom prilikom želimo da se zahvalimo svim građanima i građankama, kao i brojnim kompanijama i donatorima, zbog velikog doprinosa njihovih donacija Programu za školovanje i dodjelu pasa vodiča/pomagača. Napominjemo da je Judo klub Koga iz Podgorice u saradnji sa UMHCG-om 21. aprila organizovao humanitarni džudo turnir, sa ciljem prikupljanja sredstava za jednog psa vodiča/pomagača. Na održanom turmiru je prikupljeno 2. 062.00€ kao doprinos u nabavci psa.
Udruženje od 2007. sprovodi kampanju i aktivnost pod sloganom: „Budi i ti donator“ koja je usmjerena na javnost i građane/ke Crne Gore, i u tom cilju u većini gradova postavili smo kasice za pse vodiče/pomagače. U okviru ove aktivnosti Udruženje je u proteklom polugodišnjem periodu prikupilo 617. 49€.
Od prošle godine naš partner na programu je i MI „Goranović“ iz Nikšića.
Aktivnost programa za pse vodiče/pomagače je od 2011. godine proširena obukom za korišćenje bijelog štapa za dvoje učenika s invaliditetom. Za Marijanu Blažević, učenicu srednje muzičke škole, će se ovaj proces nastaviti sredinom ove godine u saradnji sa Centrom za rehabilitaciju Silver iz Hrvatske.
Uskoro očekujujemo dolazak psa pomagača, čiji će se prenos na korisnika vršiti u septembru mjesecu u Zagrebu.
Servis ‘’Pas vodic ili pomagac’’ je prvi takav projekat u Crnoj Gori i jedan od prvih u regionu, a za taj projekat Udruženje mladih sa hendikepom je 2009. godine dobilo i nagradu Erste Fondacije. Udruženje je kako na nacionalnom, tako i na regionalnom i međunarodnom nivou prepoznato po programu: Pas kao vodič i/li pomagač. Članica smo Evropske federacije za pse vodiče i Udruženja rehabilitacijskih pasa Evrope, a u pogledu dodjele i školovanja pasa sarađujemo sa Centrom za rehabilitaciju Silver iz Zagreba.
Iskreno se nadamo da će ovaj program nastaviti sa kontinuiranim sprovođenjem, i da će se za njega omogućiti sistemska podrška, te da će dodjela pasa korisnicima iz Crne Gore postati praksa, a da će građani/ke kao i do sada prihvatati naše pse. Isto tako očekujemo da se više nikada neće ponavljati nedozvoljena ponašanja prema korisnicima pasa, te da će se poštovati njihova zakonom garantovana prava.
Napomena: U okviru Programa za servise podrške od aprila 2006. godine Udruženje sprovodi Program za školovanje i dodjelu pasa vodiča/pomagača. Program servisa podrške zasnovan je na cilju ostvarivanja veće mobilnosti i samostalnosti mladih i osoba s invaliditetom. U sklopu aktivnosti sprovedenih Programom za školovanje i dodjelu pasa vodiča/pomagača korisnicima/cama iz Crne Gore su dodijeljena dva psa vodiča i jedan pas pomagač.
Organizacije osoba s invaliditetom, potpisnice ovog saopštenja sa iznenađenjem, razočaranjem i visokim stepenom povrijeđenosti i diskriminacije koju su pretrpljeli obavještavaju javnost da je, po drugi put, ukinut Savjet za brigu o licima sa invaliditetom Vlade Crne Gore, omalovaženi usljed činjenice da se Savjet ukida bez konsultacija i objašnjenja osobama s invaliditetom i bez mogućnosti za davanje direktne povratne informacije od strane osoba s invaliditetom, posebno članova Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, koji su o ovoj Odluci informisani preko Vladinog sajta.
Naime, Vlada je na sjednici održanoj 18. aprila, kako se to navodi u informaciji, analizirala „pitanje nadležnosti, broja i struktire savjeta i drugih tijela koje je obrazovala za praćenje i realizaciju određenih obaveza u pojedinim oblastima društvenog života sa aspekta opravdanosti njihovog daljeg postojanja u sadašnjem obimu, polažeći prvenstveno od nadležnosti, ovlašćenja i odgovornosti pojedinih organa u sistemu izvršne vlasti“ i tako zaključila da dalje postojanje Savjeta za brigu o licima s invaliditetom nije opravdano i da će o njegovoj budućnosti odlučivati Ministar rada i socijalnog staranja, jer se smatra da njegovo postojanje ne treba da ostane u nadležnosti Vlade Crne Gore.
U obrazloženju Informacije o opravdanosti daljeg postojanja, na sadašnjem nivou, savjeta i drugih tijela koje je obrazovala Vlada, se navodi da “ Vlada treba da obrazuje samo one savjete ili tijela, koji su u funkciji davanja predloga i mišljenja Vladi u vezi sa ostvarivanjem njenih ustavnih funkcija“, zatim, između ostalog, kao pravni osnovi navode se: član 100 Ustava „Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku“ i član 27 Poslovnika Vlade: „radi razmatranja pitanja i davanja predloga i mišljenja u vezi sa ostvarivanjem ustavnih funkcija Vlade, Vlada može obrazovati savjet ili drugo savjetodavno tijelo, čiji se zadaci, sastav i način rada utvrđuju aktom o njegovom obrazovanju“. U članu 68. Ustava Crne Gore se kaže da se: jemči posebna zaštita lica s invaliditetom, a u preambuli Ustava se proklamuje princip socijalne pravde.
Shodno navedenom naglašavamo da su pitanja lica s invaliditetom kao Ustavom prepoznate posebno marginalizovane grupe, od izuzetne važnosti prilikom ostvarivanja ustavnih funkcija Vlade propisanih članom 100. Ovo znači da zbog teškog položaja u svim oblastima društvenog života, na osnovu ustavnih normi, pravno se iziskuje formiranje posebnog tijela koje će pratiti i razmatrati sva pitanja od značaja za unapređenje situacije. A dodatno našu državu na to obavezuje i Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom.
U trenutku kada Crna Gora piše prvi Inicijalni izvještaj o sprovođenju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, naša država ukida jedino tijelo koje je pratilo implementaciju mjera i aktivnosti postojećih pravnih akata i iniciralo donoišenje nedostajućih, iako je obavezna da, kako je to propisano članom 33. „u skladu sa sistemom svoje unutrašnje organizacije, odredi jedno ili više tijela u okviru vlade nadležno za pitanja u vezi primjene Konvencije, i razmotri uspostavljanje mehanizma koordinacije koji će olakšati određene akcije u različitim sektorima i na različitim nivoima.
Osim toga država je dužna da „prilikom razvoja i sprovođenja politike i zakonodavstva usmjerenih na primjenu Konvencije, kao i drugim procesima donošenja odluka o pitanjima koja se neposredno tiču osoba sa invaliditetom, to čini uz bliske konsultacije i aktivno učešće osoba sa invaliditetom, uključujući djecu sa invaliditetom, kroz organizacije koje ih predstavljaju i zastupaju.“
Bez obzira na mnogobrojne obaveze propisane Konvencijom, Ustavom i drugim pravnim aktima, Vlada je bez konsultacija i traženja, a kamoli li uvažavanja mišljenja predstavnika organizacija osoba s invaliditetom donijela odluku o ukidanju jedinog tijela koje se na državnom nivou bavilo osobama s invaliditetom.
Čak šta više, Vladino obrazloženje više ide u prilog opravdanosti postojanja Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, nego u prilog njegovom ukidanju.
Ukidanje Savjeta ne doprinosi smanjenju zabrinutosti Evropske Unije, Američke ambasade i State Departmenta koji u svojim izvještajima navode i iskazuju nezadovoljstvo položajem osoba s invaliditetom, već naprotiv, predstavlja pogoršanje statusa ovih osoba u Crnoj Gori. Posebno neće doprinijeti Crnoj Gori u pristupanju Evropskoj Uniji, jer je ovo u suprotnosti sa ciljevima iz poglavlja 23. Svakako ukidanje Savjeta ne znači ni da su osobe s invaliditetom zadovoljne trenutnim položajem, iako možda Vlada doživljava i smatra da nije opravdano dalje postojanje Savjeta.
Iskazujemo protest zbog neodržavanja konsultacija sa nevladinim organizacijama koje su o ukidanju Savjeta saznali uvidom u već donesenu Odluku, čime je pored ostalog povrijeđen i član 80. Zakona o državnoj upravi.
Težak položaj osoba s invaliditetom zahtijeva dalje jačanje uloge Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom, a ne praksu koju su članovi doživjeli da na sjednicama Savjeta nema Ministara koji su Odlukom o formiranju Savjeta članovi ovog tijela, osim predsjedavajućeg Ministra. Ovakva praksa nam nije govorila da su predstavnici Vlade iskreno zainteresovani, niti da se s uvažavanjem ophode prema pravima osoba s invaliditetom, a s obzirom da je naše društvo demokratsko zasnovano na principima slobode i ljudskih prava, smatramo da Savjet čak treba izdići na viši nivo, a ne ostaviti u nadležnosti Ministarstva rada i socijalnog staranja i povezivati sa socijalnim pitanjima.
Na drugoj strani, iako više puta neuvaženi, diskriminisani i ignorisani imali smo razumijevanja prema našoj državi, ne pokretajući sudske postupke za zaštitu od diskriminacije, uprkos mehanizmima pravne zaštite, jer smo svjesni da bi to našoj državi smanjilo ugled i kapacitete kako u finansijskom tako i u moralnom i u smislu vladavine prava.
Pitanja osoba s invaliditetom su pitanja ljudskih prava i trebaju se analizirati sa najvišeg državnog nivoa, pa stoga zahtijevamo stavljanje van snage odredbu, kojom se ukida Savjet. Obavještavam da ćemo istrajati u zalaganju za ostvarivanje naših prava, a prije svega ćemo se zalagati za viši nivo poštovanja dostojanstva i integriteta naših ličnosti.
S poštovanjem,
Organizacije osoba sa invaliditetom:
Obavještavamo zainteresovane korisnike usluga UMHCG-a, prijatelje, saradnike i širu javnost da će se u nedjelju 21. aprila u sali podgoričke gimnazije „Slobodan Škerović“, održati humanitarni džudo turnin, koji organizuje Džudo klub „KOGA“ iz Podgorice u saradnji sa Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore.
Prihod prikupljen na turniru ide kao donacija UMHCG-u, za dio potrebnih sredstava za nabavku psa vodiča za osobe oštećenog vida. Turnin se organizuje pod pokroviteljstvom Vlade Crne Gore, a na turniru se preliminarno očekuje učešće najboljih Crnogorskih džudista i džudistkinja u konkurenciji poletaraca, pionira, nada(kadeta) i juniora oba pola.
Ovo je jedini humanitarni turnir u regionu sa isključivim ciljem aktivnosti pomaganja drugima što i proizilazi iz osnova Džudo filozofije kroz glavni etički postulat PRINCIP UZAJAMNOG POMAGANJA I NAPREDOVANJA koji je osnivač ovog sporta profesor Džigoro Kano (Jigoro Kano) ustanovio, a koji nažalost kroz trku za medaljama biva često zaboravljen.
Svečano otvaranje turnira planirano je u 9,45h a početak turnira u 10,00h. Svečano otvaranje takmičenja će biti upotpunjeno nastupom KUD-a „Budo Tomović” i prezentacijom kendo kluba „Budućnost”.
Akciju su podržali između ostalih pjevač Rambo Amadeus, selektor rukometašica Crne Gore Dragan Adžić, rukometašicaSuzana Lazović, selektor fudbalske reprezentacije Branko Brnović i rukometni trener Goran Đukanović. Promoter turnira je svjetski viceprvak u džudou Srđan Mrvaljević.
Ovom prilikom se ispred ciljne grupe UMHCG-a, posebno u ime sadašnjih i budućih korisnika pasa vodiča i pomagača, zahvaljujemo Judo klubu Koga i posebno potpredsjedniku kluba Dušanu Vlahoviću.
UMHCG tim
Kralja Nikole 76,
81000 Podgorica
Kako do nas?
