U Podgorici održana debata o pristupačnosti javnog saobraćaja za OSI

U Podgorici održana debata o pristupačnosti javnog saobraćaja za OSI

UMHCG će Ministarstvu saobraćaja i pomorstva dostaviti predloge za izmjene i dopune zakonskih i podzakonskih akata u oblasti javnog saobraćaja, a koje su u nadležnosti ovog resora. To je najavljeno na debati o pristupačnosti javnog saobraćaja održanoj u Podgorici, u okviru koje su o svojim iskustvima govorili Milenko Vojičić, koordinator Programa za pristupačnost UMHCG i Ambroz Nikač, izvršni direktor NVU Paraplegičari Crne Gore.

Podsjećajući da su prethodne dvije javne debate održane u Bijelom Polju i Baru te izrađene smjernice o ostvarivanju prava OSI u oblasti javnog saobraćaja, Marina Vujačić, fasilitatorka debate je istakla da su do sada smjernice s portala DisabilityINFO preuzete 472 puta.

Ona je ukazala da procedura za ostvarivanje nekih od prava, ne samo u nadležnosti Ministarstva saobraćaja i pomorstva, već posebno u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva finansija nije definisana, niti je jasna uključujući nedefinisanu nadležnost organa za pojedina prava. Takođe je istakla sporne odredbe u vezi s ostvarivanjem prava na znak pristupačnosti i naljepnicu za vozila pristupačna za OSI.

Vujačić je dodala da su OSI dužne saopštavati probleme, te da su odgovorne za svako ćutanje, ali da bi govorile moraju imati povjerenje u sistem. To povjerenje znači da moraju biti ohrabrene od nadležnih, koji ujedno pozitivno i blagovremeno trebaju odgovoriti na njihove zahtjeve.

 „Nijesam se vozio nijednim sredstvom koje se koristi za  prevoz u javnom saobraćaju. UMHCG ima dva pristupačna kombi vozila, međutim, to nije sredstvo javnog sobraćaja i ono ne može biti na raspolaganju uvijek i svima kojima je potrebno. I ovaj vid usluge nije ni podržan od strane države“, ovako je započeo o svom iskustvu govoriti Milenko Vojičić.

Podsjetio je da je ova oblast regulisana uglavnom anti-diskriminatorskim zakonima, posebno Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom propisuje da sve oblasti života i usluge moraju biti dostupne OSI, nastavio je Vojičić. „Što se tiče sistemskih zakona, Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju i Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putavima ne obezbjeđuju pristupačnost sredstava javnog prevoza.“, dodao je on.

Najmanje sudskih sporova ima u ovoj oblasti i najsporije se mijenja ova oblast u praksi. Sporno je što u zakonskom okviru ne postoji ni rok u kojem prevoznici moraju imati određeni procenat vozila pristupačnih za OSI, niti je pristupačnost uslov za licenciranje pružalaca usluga saobraćaja, iako je to bio moj predlog, dodao je Vojičić. Vrlo je slična situacija u željezničkom i avio saobraćaju.

„Ako je građanin spriječen da obavi svoj posao usljed prepreka,  to je višestruko skuplje od obezbjeđivanja uslova za njegovo ravnopravno i jednako učešće. Diskriminacija koja se svakodnevno trpi, na kraju se prihvati kao nešto normalno. Dužnost je građana da utiču da ova država bolje funkcioniše“, nastavio je Vojičić. On je dodao da moramo djelovati kao građani, tj. zahtijevati da budemo u istom položaju kao i drugi građani jer ćemo u suprotnom biti spriječeni da, zbog barijera, radimo posao koji znamo, obrazujemo se gdje i kako želimo i živimo s kim želimo.“, zaključio je Vojičić.

„Ne koristim javni prevoz jer znam da ću u tom slučaju imati neki problem. Ne osjećam se dobro kada me neko nosi kao džak cementa“, naveo je Ambroz Nikač. On je dodao da i tamo gdje postoji rampa, uglavnom vozači ne znaju kako se ona koristi.

Nikač je naveo da je imao neprijatna iskustva tokom putovanja avionom, te da aerodromsko osoblje postupa s kolicima kao s ostalim prtljagom, neobazrivo. „Kolica se bacaju kao i torbe, tako se polome, jastuče mi je nekoliko puta bilo izbušeno.“ naveo je Nikač.

U 90% slučajeva kada pozove Komunalnu inspekciju niko ne dolazi, nedjeljom ne rade, istakao je Nikač,dodajući da, ipak, svi treba da ih zovu ne samo rijetki.

„Kada je riječ o parking mjestima u Americi postoje dva znaka kojim se označavaju parking mjesta. Jedan znak sadrži linije sa strane (zebre) i one označavaju da su to mjesta za OSI koje koriste kolica, u Podgorici to nije slučaj. Istom znakom obilježavaju se mjesta koja su namijenjena za sve OSI, i često se desi da se neko parkira upravo u dijelu zebre tako da ja i da se parkiram ne bih mogao da izađem iz auta ili uđem unutra zbog mjesta potrebnog za kolica.“, nastavio je Nikač.

Zaposleni na aerodromima su obučeni, posluju po međunarodnim standardima, ali je svakako važno da putnici ukažu na svaku primjedbu, istakla je Biljana Jovanović, savjetnica izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore. Jovanović je dodala da ambo liftovi postoje na aerodromu u Tivtu, dok je planirani i za aerodrom u Podgorici u toku ove godine.

Povezaćemo se sa školskim centrom i vrlo smo spremni uključiti i vas u obuke koje sprovodimo zaposlenima, dodala je Jovanovič.

„Ukoliko ne budete tražili svoja prava ostaćemo na istom jer državni organi i lokalna samouprava će i dalje ponavljati isto, i ništa se neće značajno promijeniti“, istakao je Igor Ivanović, pomoćnik komandira Centra Bezbjednosti Podgorica. On je dodao da je parkiranje u Podgorici, u svakom smislu, problematično za sve građane, nemamo dovoljan broj parking mjesta, a povećava se broj stanovnika, dodao je Ivanović. Ako Podgoricu doživljamo Glavnim gradom svijest se mora promijeniti, zaključio je Ivanović, navodeći da Uprava policije daje punu podršku ovakvim aktivnostima.

Parking servis upravlja parking mjestima, i vrši kontrolu, uz dobru saradnu s Komunalnom policija i Komunalnom inspekcijom. Glavnom gradu nedostaje parking mjesta, istakao je Dražen Vidaković iz Parking servis, dodajući da od 5000 parking mjesta 5% je namijenjeno za OSI, tj. 250 na opštim i posebniom  parkiralištima.

Vidaković je dodao da postoje zloupotrebe od strane porodica OSI (najviše onih koji nemaju naljepnice, ili imaju nepostojeće naljepnice koje nijesu izdate od stane Parking servisa, te da se ovaj problem mora, takođe, riješiti.

 „U javnom saobraćaju nema audio signalizacije, a čak je iu Podgorici ograničen broj zvučnih semafora što otežava korišćenje javnog saobraćaja od strane osoba oštećenog vida.“, istakao je Miloš Spaić u diskusiji. On je dodao da taktilne trake uglavnom ne postoje, a i tamo gdje postoje nijesu na primjer kao u Beogradu i Zagrebu. Takve taktilne trake ja ne mogu adekvatno da koristim.

Ermin Adrović iz Direkcija za sobraćaj je naveo da je ovo pitanje je komplaksno, zahtijeva uključivanje više organa, samim tim treba da se sagleda višestruko. „Ova tema se tiče lokalne samouprave, zato se moje sugestije odnose na to da se obratite Zajednici opština.“, istakao je Adrović, dodajući da pristupačnost treba da se ispoštuje kroz pravnu regulativu, te da se obezbijede niskopodni autobusi“

„Kada je riječ o željezničkom saobraćaju, svjesni smo činjenica da nema pomaka već dvije godine. Istakla bih da ste dobro odradili smjernice. Trenutno radimo na novom Zakonu o bezbjednosti, organizaciji i efikasnosti željezničkog prevoza, te vas ovim putem pozivam da date svoje prijedloge, i komentare na Zakon.“, navela je  Tanja Dašić iz Direktorata za željeznički saobraćaj MSP.

Ove godine je budžetom predviđeno da se izdvoje sredstva za pristupčnost, tj. prilagođavanje staničnih objekata, a planirana je nabavka i tri nova voza u bliskijoj budućnosti, dodala je Dašić.

„Napravljeni su određeni pomaci u pogledu pristupačnosti kada su u pitanju zakonske garancije. Novi zakon definiše posjedovanje licence profesionalnih vozača, što znači da su svi vozači u obavezi da posjeduju licencu, tj. sertifikat, odnosno da prethodno prođu obuku u okviru koje se jedan segment odnosi na obavezu pružanja pomoći osobama s invaliditetom, istakao je Bojan Radoman iz Direktorata za drumski saobraćaj, dodajući spremnost da se neka zakonska rješenja dopune i preciziraju.

„Ukoliko ste spremni da zauzmete naše mjesto ili blokirate naše kretanja, hoćete li da preuzmete i naš invaliditet? A upravo naš invaliditet je vaše auto parkirano na pogrešnom i nedozvoljenom mjestu.“, ovo bih izdvojila iz vašeg lifleta i podstakla sve nas da se zapitamo i zamislimo nad ovim rečenicama istakla je Ivana Vučinić iz Sekretarijata za socijalno staranje.

Javna debata je organizovana u okviru projekta „Ovo su (i) naša mjesta! podržanog od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva.

Pripremile: Dragana Sokić i Marina Vujačić

Saradnici i donatori