KOMENTARI UMHCG NA NACRT STRATEGIJE INKLUZIVNOG OBRAZOVANJA 2019-2025

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore pripremilo je komenatare na Nacrt Strategije inkluzivnog obrazovanja 2019- 2025 koja je objavljena na sajtu Ministarstva prosvjete 26.7.2018. http://www.mps.gov.me/vijesti/189478/Poziv-za-javnu-raspravu-o-Nacrtu-Strategije-inkluzivnog-obrazovanja-2019-2025.html 

Opšti komentar:

Pohvaljujemo i raduju nas svi segmenti Strategije koji se pozivaju i posebno citiraju segmente Konencije UN o pravima osoba s invaliditetom, odnosno njenih opštih načela i obaveza.

U odnosu na poglavlje PROCES IZRADE STRATEGIJE INKLUZIVNOG OBRAZOVANJA ističemo zapažanje da u izradi Strategije inkluzivnog obrazovanja nijesu bila uključena, niti direktno konnsultovana, djeca i mladi s invaliditetom, kao ključna ciljna grupa Strategije odnosno oni kojih se proces inkluzivnog obrazovanja najviše tiče. Smatramo da bi iskustva djece, odnosno mladih s invaliditetom značajno doprinijela razumijevanju problema u praksi od strane kreatora politike i defiinisanju daljih strateških pravaca.

Takođe, u dijelu UVOD – Analiza situacije i potreba se ne nudi ocjena, niti opis učinka i uticaja prethodne Strategije, njenih efekata, izazova u realizaciji, problema i nerealizovanih mjera, te procjene u kojem je stepenu država realizovala prethodni dokument, statističkih podataka, ne samo o broju uključene djece s invaliditetom u obrazovni proces, već konstatacije činjenice da država ne posjeduje podatke o broju djece s invaliditetom koja nijesu uključena ni u jedan od vidova obrazovanja (što nije odgovornost samo Ministarstva prosvjete, ali je izuzetno važna činjenica i utiče na planiranje i sprovođenje politika), te drugim statističkim podacima i brojkama ne samo o djeci već i o nastavnom kadru, infrastrukturi i sl. a što bi morala biti početna osnova nove Strategije. Ove podatke svakako smatramo važnijim od podsjećanja da je „Snimljen film „Ne odustajem“ u kojem je prikazan cjelokupan proces tranzicije troje djece sa posebnim obrazovnim potrebama iz osnovne u srednju školu.“, iako svakako i ova činjenica može biti važna s aspekta podizanja svijesti i informisanja, ali ne utiče na dalje pravce razvoja politike. U tom smislu, jednako su važne činjenice koliko vrtića i škola nije pristupačno djeci s invaliditetom, te koliko njih nema lift, a nastava se odvija i na spratovima, koliko škola nema pristupačan toalet, informacije i komunikaciije posebno one za samostalno funcionisanje i kretanje, dovoljan i pristupačan prostor u učionici, zajedničkim prostorima, didaktičku i drugu opremu i pomagala.

Konkretni komentari:

1. U Strategiji pojam “djeca sa posebnim obrazovnim potrebama” i pojmove „smetnje i teškoće u razvoju“ zamijeniti pojmom “djeca sa invaliditetom”, odnosno pojmom „oštećenja“ u zavisnosti od kontektsa rečenice, a pojam „djeca sa smetnjama vida“ zamijeniti pojmom „djeca s oštećenjem vida“ imajući u vidu da su to termini (invaliditet, oštećenje) definisani u Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom, odnosno u zvaničnom crnogorskom prevodu Konvencije – Zakonu o ratifikaciji Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, i Ustavu Crne Gore. Dodatno rana identifikacija i intervencija se upravo odnosi na oštećenje.

Ovo posebno jer se Strategija, u PREDGOVORU, što je i osnovna obaveza, poziva na međunarodne dokumente, odnosno Konvenciju u prvom planu. Navedeno potkrepljuju i Zaključna razmatranja Komiteta iz septembra 2017. Ovo dodatno, takođe, s obzirom na to da se termin „special needs“, prije svega, upotrebljava s namjerom da ukaže na dodatne, specifične zahtjeve, a ne nikakve posebne potrebe pojedinca ili grupacije. Naprotiv, nauka prepoznaje samo primarne i sekundarne ljudske potrebe, a model ljudskih prava negira isticanje specifičnosti koje stigmatizuju, omalovažavaju, ukazuju na smanjene sposobnosti osobe/grupe, kao što je termin posebne potrebe koji se u javnosti još uvijek povezuje, prije svega, s djecom/osobama s intelektualnim oštećenjima/invaliditetom.

2. Imajući u vidu da crnogorski sistem tzv. inkluzivnog obrazovanja sadrži segmente integrativnog pristupa, kao i segregacije i potpunog grupisanja djece i mladih s invaliditetom, odnosno funkcionalnog modela pristupa invaliditetu, što je u suprotnosti s načelima Konvencije, njenim opštim obavezama, kao i odredbama člana 24. Konvencije ukazujemo na potrebu definisanja politike (Strateškog okvira) koji će u narednom periodu prevažići ovaj model, uključujući i svakako proces usmjeravanja djece s invaliditetom, imajući u vidu da se jedino za djecu s invaliditetom, i to onu kod kojih se prepozna oštećenje, vrši procjena „očuvanih sposobnosti“, koja ni u kom slučaju ne smije biti opravdana potrebom prilagođavanja sistema obrazovanja jer inkluzivno obrazovanje podrazumijeva spremnost za svako dijete i njegovo uključenje u proces obrazovanja. Dakle, škole MORAJU biti pristupačne, a proces obrazovanja uključujući nastavnii plan i program, kao i metode učenja, prilagođeni potrebama svakog djeteta, odnosno individualizovane. O individualizovanom pristupu učeniku svaki prosvjetni radnik, odnosno profesor društvenih i drugih nauka se obrazzuje u okviru predmeta Metodike nastave. Dodatno, ovaj model je suprotan principu „prilagođavanja društva pojedincu“ jer upravo predstavlja suprotno „prilagođavanje pojedinca većini“. Ovaj predloženi sistem ne isključuje IROP, niti drugih individualnih planova, naprotiv, ali podrazumijeva izradu i sprovođenje IROPa bez prethodnog procesa procjene, grupisanja i segregacije (posebna odjeljenja pri redovnih školama, resursni centri). Kako se Ministarstvo i u samom nacrtu Strategije poziva na izbor obrazovanja tako ovo načelo i princip mora biti i omogućeno u praksi, ali i prethodno definisano u politikama (zakoni, strategije, akcioni planovi). Ovo svakako podrazumijeva promjenu zakona i podzakonskib akata, za šta je definisanje mjera u Strategiji prvi korak. Ujedno, na sve prethodno ukazao je i Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom, kako tokom razmatranja Inicijalnog izvještaja o sprovođenju Konvencije, tako i u svom Opštem komentaru 4 u vezi s članom 24. Konvencije. 

3. Predlažemo da Opšti cilj Strategije inkluzivnog obrazovanja glasi:
„Djeci s invaliditetom obezbijediti pristup, dostupno, pristupačno i kvalitetno inkluzivno obrazovanje na svim nivoima“, imajući u vidu da pristupačnost, dostupnost i pristup nijesu sinonimi. Obrazovanje može biti dostupno, ali ne i pristupačno djeci s invaliditetom, a takođe, pristup može biti omogućen, ali proces obrazovanja ne mora biti pristupačan. Riječ pristup od sve tri navedene riječi ionako ima najuže značenje.
Prethodno i s obzirom na to da se navodi da se cilj između ostalog postiže: „prevazilaženjem barijera iz okruženja i onih koje se odražavaju u stavovima zajednice., a imajjući u vidu da djeca s invaliditetom nailaze i na barijere u procedurama (nastavni plan i program i metode učenja) i nepristupačne informacije, komunikacije i uluge, a ne samo okruženje ili stavove okoline“.

4. U dijelu koji se odnosi na KLJUČNA POSTIGNUĆA INKLUZIVNOG OBRAZOVANJA potrebno je istaći da se ona ne odnose samo na fizičku pristupačnost školama već i nastavne programe, planove, literaturu, kao i sprovođenje razumnih adaptacija. Ujedno, isto je potrebno definisati u mjerama Strategije kroz izradu Akcionih panova. Sve navedeno smatramo opradanim imajući u vidu da je to jedna od preporuka Komiteta UN o pravima osoba s invaliditetom. Istovremeno, na taj način će se postići kvalitetno inkluzivno obrazovanje na svim nivoima, što je u skladu s opštim ciljem Strategije.
Takođe, u Strategiji nije prepoznato izvođenje nastave na znakovnom jeziku i Brajevom pismu, augmentativnim i alternativnim vidovima komunikacije i na druge načine koji najbolje odgovaraju individualnim potrebama djece s invaliditetom, iako ona u svim segmentima počiva na individualnom pristupu, što je, takođe, neophodno definisati u mjerama, odnosno osnovnim zadacima..

Dodatno, sve navedene odrednice u zadacima Strategije, poput treba, potrebno je, neophodno je i sl. moraju biti definisane kao konkretne mjere odnosno aktivnosti Akcionih planova koje će uključivati rokove, indikatore, odnosno početni nivo realizacije i ključne ishode, vremenski okvir, i neophodna sredstva kao i izvore verifikacije aktivnosti.

 

Koordinatorka Programa za obrazovanje i edukaciju u UMHCG

Anđela Miličić

[1] https://tbinternet.ohchr.org/_layouts/treatybodyexternal/Download.aspx?symbolno=CRPD/C/GC/4&Lang=en

Saradnici i donatori